ČAVOGLAVE ILI KNIN / THOMPSON ILI PROTUDRUŠTVO, III.
Očito nisam jedini kojemu je dvojba Čavoglave ili Knin pitanje želudca. To sjajno opisuje Mirela Pavić u Hrvatskom tjedniku 15. 08. 2013.:
Valjalo bi zato promislit dobro oš li slavit il neš. Nešto časno. Na časan način. Posebice ako se radi o najvećem državnom prazniku. Men se čini da je tu tribal odlučit drobićem. Oću reć, želudcem. Ne onim doslovnin, jerboa, niko više nije željan janjetine toliko da bi se iša nažderavat vamo ili tamo džabe, vengo želudcem, u smislu probavljivosti informacija koje želiš tamo čut. A želudci sun am sve više nalik preživačkima, s četiri dijela. Dobro bi bilo počet i preživat. Lakše je. Vako, kad pane, pane vaik u istu prazninu, a i naglo progutat ovoliko nakupljenih knedla ne moš nikako. Al zato jema vaik onih kojima je želudac nalik đonu od cipela. Pa nek im bude. Samo da in teško ne padne uperen pogled u dojučerašnje kalfe nikih čudnih ljudi, čudnih mista i čudnih izjava. Da in ne padne teško ono što su davno potpisali u pismu, a porekli.Drugo, danima je potiho najavljivano odlaženje puste policije Ranka O(P)stoj(N)ića u Čavoglave. Išlo se tajno, lex-chavoglavus kopati po džepovima publike. Našli su, uz sve brojke (koje taje strogo u medijima – broj policajaca nigdje u javnosti nije iziša) i jedinke ubačene kao u najcrnjem komunističkom mraku na seoskim svadbama i dernecima, kad se za Vilu Velebita tri dana odlazilo gledat druga Titan a slici neke šugave ćelije u kojoj si moga upoznat kakvog jadnička sličnog sebi i s njim šaptat te dane u nekoj ćelijskomračnoj slobodi disanja i govora (bila je ta ćelija sigurnija za prozborit od vlastite kužine); dakle, nakon što je Ostojić paša posla diviziju policije, nemilim i pregalačkim radom, u poštenju svoga obraza, divizijanti su uspili nać cila četiti upaljača i dvi majice s neprimjerenim obilježjima. Na oko 100 tisuća ljudi…Ranka Ostojića spominje u istom broju Hrvatskog tjednika i Ivica Marijačić u tekstu Život sacrvenim kmerima na vlasti doista znade biti tragikomičan podsjećajući nas kako je upravo on predao u ruke engleskoj obavještajnoj službi potragu za generalom Gotovinom, te i sam bio na čelu jednog tima koji ga je lovio, a danas hapsi zviždače u Kninu. A doista treba imati želudac nalik đonu od cipela kad vidite Josipovićev komentar:
Bilo je žalosno slušati i gledati kako grupa ljudi u Kninu ponižava sve nas koji smo došli odati počast našim braniteljima i proslaviti pobjedu. Pljunuli su u lice svim braniteljima. Kao i Ivan Runje (Milanović, Josipović i Leko nisu svojom voljom slavili Oluju, Hrvatski fokus, 16. Kolovoza 2013.) dovoljno je spomenuti kako je Josipović odlikovao Vesnu Teršelič, predsjednicu protuhrvatske udruge Documenta kojoj je osnovna zadaća dokazati da je Oluja zločinački pothvat zločinačke organizacije, a za to im ova vlast izdvaja ogromna sredstva! Da se još uvijek nadaju da će Dokumenta odraditi tu svoju zadaću pokazuje, ne samo to što je debelo plaćaju za tu antihrvatsku rabotu, već i to što u Kninu uopće nisu spomenuli ni Oca hrvatske države akademika Franju Tuđmana ni ratnog ministra Gojka Šuška. Doista treba imati želudac nalik đonu od cipela kad u članku Tihomira Dujmovića pročitate kako nam sve današnja vlast “dokazuje” kako odaju počast našim braniteljima i proslavljaju pobjedu u Domovinskom ratu
LIJEVA I DESNA HRVATSKA - DVA SVIJETA KOJA SE UOPĆE NE RAZUMIJU
Nema dana da se bar jedna cigla te jedva sazdane države Hrvatske ne sruši, nema tjedna da bar jednom ne brišemo pljuvačku s lica hrvatske države i njezinih osnivača, nema faktički niti jednog društvenog ili političkog događaja u kojemu ne čujemo stari jugoslavenski lavež! Ogulinski branitelji traže istragu i istinu o noćnoj eksploziji 5. kolovoza u centru grada. Nevažan, trivijalan ako hoćete i neozbiljan, ali glasan lavež, poput izjave pjevača Massima Savića da su hrvatskom glazbenom scenom od 1990. do 1995. 'vladali neki važni ljudi koji su bili u stanju stati na branik domovine, ali ne i na branik umjetnosti', do prevažnog, presedanskog, rušilačkog, izdajničkog u elementarnom smislu, događaja i činjenice da smo došli do toga da su četnički ratni diverzanti koji su osobno ovdje palili i klali, došli podignuti spomenik svojoj borbi, a za ovaj put su samo održali liturgiju poginulima. Spomenik ćemo podići iduće godine, poručili su nam prije odlaska. Što je to, ako ne pljuvačka na lice Hrvatskoj i svima koji su je stvarali? Paralelno s tim imate apel branitelja ogulinskog kraja koji traže istragu i istinu o eksploziji koja je u jednoj ogulinskoj sedmerokatnici odjeknula točno 5. kolovoza, eksploziji koja je razvalila dva stana, da bi rezultati prvog uviđaja govorili da se u podrumu jednog ogulinskog Srbina čiji je sin bio pripadnik Martićeve vojske pronašlo 15 bombi, pet, šest kilograma vojnog eksploziva, automatska puška i streljivo! I to nije nikakva vijest za hrvatske medije??? Od eksplozije do koje je došlo u podrumu, ozbiljno su oštećena dva stana, mrtvih na sreću nema, ali zar je to razlog da se ovom nevjerojatnom događaju ne posveti primjerena politička i medijska pažnja? Što se čeka? Da ljudi uzmu oružje i organiziraju vlastite straže, kako bi spriječili da drugi put sličan pacijent ne digne u zrak neku drugu zgradu? Pukim slučajem, nevjerojatnim spletom okolnosti, ovdje nije došlo do lančane reakcije eksplozija, inače bi imali doslovno stotinu mrtvih u toj sedmerokatnici i tko zna koliko mrtvih i ranjenih koji bi se taj tren našli na autobusnom i željezničkom kolodvoru koji se nalazi posve blizu te sedmerokatnice!
Da se sličan događaj dogodio u nekom mjestu sa srpskom većinom, a da je oružje i eksploziv pronađen u podrumu Hrvata i Josipović i Milanović bi se istu tu noć digli na noge i krenuli dati podršku nevinom svijetu. Mesić bi pješice krenuo iz Zagreba stati uz njih! U Ogulin nije došao nitko, nije čak bilo ni jedne televizijske kamere koju je taj događaj zanimao. Hoće li doći ako se pojave noćne straže uznemirenih Ogulinaca? Hoće li ih nazvati ekstremistima? Hoće li reći da pretjeruju? Hoće li Pupovac na to reći da tako nešto sad uznemiruje lokalne Srbe? Pogledajte plodove Pupovčeve politike u Udbini gdje Srba ima 51 posto isključivo zato što im i kod glasovanja i kod popisa stanovništva glasove daju Srbi koji tamo uopće ne žive! Sada se s usijanjem ide korak dalje te će na tamošnjoj proslavi Preobraženja nastupati „Jandrino jato“ bivši službeni orkestar sjeverno-dalmatinskog korpusa krajinske vojske. Isti sastav koji je godinama pjesmom hrabrio četnike prije velikih pokolja. I nitko niti riječi prosvjeda protiv ove prostačke provokacije! Pogledajte što se dogodilo u Vukovaru gdje su na juniorskom košarkaškom prvenstvu na utakmici Srbija - Grčka, navijači iz Borovog sela donijeli srpsku zastavu na ćirilici, a beogradski mediji pišu da je Vukovar pokazao da je srpski grad jer da su imali frenetičnu podršku s tribina. Neka barem pošalju zahvalnicu Milanoviću koji ima prilike vidjeti kako će stvari izgledati kada uvede dvojezičnost u Vukovaru! To će samo zemljopisno biti hrvatski grad! Jer, Srbi su shvatili da nikad u Zagrebu nije bilo nacionalno neodgovornije vlasti i što god poduzeli sve je dopušteno!I četničke zastave i četničke pjesme čak i četnički spomenici!
Četnici dižu spomenike po Hrvatskoj?
Jer, što ćete više, kad Josipovićeva 'nova pravednost' podržana novim svjetonazorom koji nam je obećao Milanović dopušta da bivši zapovjednik diverzantskih jedinica 'kordunaškog korpusa' Željko Vukelić dolazi u selo Žirovac, (na pola puta između Gline i Dvora na Uni) s ambicijom da podigne spomenik svojim suborcima i žrtvama Oluje! Srpski ratni diverzant, u prijevodu specijalac, ima obraza dolaziti u Hrvatsku objašnjavati što smo to mi u ratu radili? On planira podići spomenik srpskim žrtvama zbjega u Oluji premda je sam general Novaković srpskim medijima priznao da je njegova tenkovska jedinica 'dio puta prošla kroz kolonu jer se žurila na sastanak s generalom Mladićem'. (Nije samo Teršelička prijateljica i suradnica današnjih vlasti. Tu je i Zoran Pusić. O tome kako on na Hrvate svaljuje odgovornost za ovo što je priznao sam Novaković pogledajte na portalu Dnevno.hr, 14. 08. 2013., op. JP) Dakle, Novakovićevi tenkovi su zgazili srpske izbjeglice, ali kako je u Josipovićevoj i Milanovićevoj Hrvatskoj sve moguće, sve osim da se ultimativno od Srbije zatraži povrat otete zemlje, umjetnina, kulturnog blaga, informacija o nestalima i last but not least, ratne odštete, mi smo protekli vikend imali u Hrvatskoj 'službeni posjet' srpskog ratnog specijalca koji je u ratu poklao tko zna koliko Hrvata, koji nam docira o našoj krivnji u gaženju civila u zbjegu kod Oluje. Dakle, i to je moguće! Kao da Hitlerovi specijalci dolaze u Francusku podizati spomenik njemačkim žrtvama! Bi li Josipović dopustio da bilo koji elitni Hitlerov komandos podiže spomenike po Hrvatskoj kakvih 20 godina iza rata? Ni lud! Ni on, ni njegov otac! Ni Milanović ni njegov otac! Ali,srpski ratni komandos u Josipovićevoj i Milanovićevoj Hrvatskoj može odavati počast svojim suborcima koji su rušili hrvatsku državu! Prvi koji je izašao iz Vukelićevog autobusa što je došao na liturgiju, Mile Milošević, predsjednik srpskih ratnih veterana, sav ponosan Jutarnjem listu je pripovijedao da je kao tenkist ranjen u Vukovaru 1991. 'gdje je išao braniti svoju zemlju od ustaša'?! I odmah se i predstavio kao četnički vojvoda! Nisu li hrvatski partizani i hrvatska ljevica nekad ratovali protiv četnika? Ne bi se rekli po ovom tretmanu! Ili su zapravo u ideološkom smislu, njihovi jedini protivnici bili - ustaše? Taj uvjetovani refleks protiv ustaša postoji i danas pa tako Josipović ističe da neće u Čavoglave dok god tamo bude neprikladnih obilježja. Jesu li četnička obilježja prikladna? Ako nisu, zašto revolt na svaki znak kad se pojavljuju četnička obilježja nije isti kao kad se radi o ustaškim obilježjima? Zašto je hrvatska policija dozvolila da delegacija koju predvodi četnički specijalac dolazi ovamo dogovarati lokaciju gdje će podići spomenik svojoj borbi i svojim žrtvama u toj borbi? Naravno da to nije spomenik slučajnim civilnim žrtvama! Jer ni organizator svega toga nije slučajni civil nego elitni srpski komandos! Ali, ako se oko toga lijeva i desna Hrvatska ne razumiju i ne misle isto, oko čega će se onda složiti i ujediniti? Ako ljevičarskoj eliti što vlada zemljom, eksplozija u Ogulinu nije razlog da odu na lice mjesta i pošalju poruku uznemirenom stanovništvu, onda o čemu možemo uopće razgovarati nadajući se suglasnosti? Ako hrvatska policija šalje ophodnju da prekopa Thompsonov stan u potrazi za oružjem i ista ta policija dopušta, dapače, daje pratnju srpskom specijalcu da nam pljune u lice, unatoč na tu temu prejasnoj izjavi generala Novakovića, onda mi živimo na dva kraja svemira!
Massimo Savić i kninski balvani u njegovim očima
Ako pak, da se vratim na početak teksta, nije normalno, logično i shvatljivo da ljudi u ratu brane svoju domovinu i dok im granate padaju po glavi, vode računa o elementarnoj egzistenciji, o egzistenciji svoje obitelji i čitave nacije, nego im 18 godina kasnije Massimo ima pravo docirati da su hrvatskom glazbenom scenom od 1990. do 1995. vladali 'neki važni ljudi koji su bili u stanju stati na branik domovine, ali ne i na branik umjetnosti', onda to znači da se ta patologija pljuvanja po svim mogućim i nemogućim segmentima stvaranja te države širi kao gripa. Da, naravno da su i pisci i umjetnici i slikari i pjevači i umjetnici svih boja u trenutku dok im je trećina zemlje okupirana stali na branik domovine. Da to nisu napravili ne bi ih bilo, ni njih ni domovine, ni buduće hrvatske umjetnosti. Ne sjećam se ni jednog stiha kojeg je Massimo u pjesmi 'Moja domovina' otpjevao zajedno s pjevačima i pjevačicama iz cijele Hrvatske koji su čvrsto stali uz domovinu i to posve umjetnički. Bila je to ljudski odgovorna gesta, ponosna i solidarna, na crti činjenice da je tada to doista od njih tražila povijest. Povijest umjetnosti ako hoćete! Massimu Saviću evidentno domovina ne znači puno, ali da mu tako malo znači da nije bio kadar otpjevati jedan stih u 'Mojoj domovini', to je zastrašujuće. Jer njega tada tamo nema! Ali danas ima obraza docirati! Možda griješim, ali ne pamtim da je ponekad u ime ljudske i umjetničke solidarnosti s ranjenom Hrvatskom zapjevao i tako pomogao na kakvom humanitarnom koncertu za žrtve Domovinskog rata! Recimo u niza humanitarnih koncerata za hrvatske ratne invalide! Ne mora on to ni po kojem slovu zakona naravno, nije to utuživo, ali ne vidim po čemu je to superiorno ostati na braniku umjetnosti, ali ne i na braniku domovine dok ona gori! I s time se hvaliti 18 godina kasnije! I pogledajte paradoksa: niti tada, niti 18 godina kasnije, kao ni sve ove godine nakon rata, nitko Massimu ništa ne zamjera, ali on ima potrebe onima koji su stali uz domovinu danas prigovoriti da su izdali umjetnost! On i danas misli da se domovinu kad je napadnuta može i smije izdati? I kakva je to umjetnost koja traži izdaju domovine koja se brani od agresije? U ime kakve to umjetnosti je dopuštena izdaja topovima i tenkovima napadnute domovine? Jesu li Francuzi, Englezi i Amerikanci što su ustali protiv fašizma izdali umjetnost ili su je branili? Da je Hrvatska izgubila rat, Ceca Ražnjatović bi ovdje bila umjetnost! I tako, netko letvom razvali tu jadnu Hrvatsku po glavi, netko joj opali šamar,netko je cipelari, netko je gura i odguruje od sebe, a postoje i mali i sitni likovi koji ju grickaju po rukama i nogama da i oni daju svoj doprinos toj monstruoznoj borbi kakvu u Europi nitko ne vodi na ovaj način. Koliko vas još ima koji ćete tražiti trun u oku hrvatske države ne vidjevši balvane, najčešće kninske balvane u svojim očima?
Naravno, nesmijemo zaboraviti ni glavne medije u Hrvatskoj i njihovu ulogu u problemima s našim želudcima. O tome piše Zvonimir Hodak u članku U Kninu je pala zadnja prnja koja je skrivala nedemokratičnost lijevih medija, Dnevno.hr, 12. kolovoza 2013. Evo završnog dijela Hodakova teksta:
Knin, ljeta Gospodnjega 2013. godine! Oko 5 000 ljudi na proslavi Dana domovinske zahvalnosti kojega je ne tako davno genijalni Ivo Škrabalo pokušao smjestiti u 3. siječnja. Iako je pretumbao bez ikakve logike sve druge praznike, ovaj mu nije uspjelo, mada njemu nikada nije bilo jasno zašto je taj praznik baš u taj dan i povodom tog događaja. Skupili se generali – naši i njihovi. General-turist Đakula sjaji od sreće jer nema Pupovca. Jadranka Kosor s ogromnim sombrerom i željom da ju uoče svi osim Gotovine koji bi joj mogao izraziti žaljenje zbog sramotnog poteza Haškog suda kad je Jaci zabranio daljnje uhićivanje diljem Hrvatske, Gotovininih branitelja i pomagača. Talijani kažu da za dobre stvari treba vremena. Odlične se događaju odmah. I odlična se stvar dogodila u Kninu. Predsjednik Vlade Milanović održao je vrlo korektan i mudar govor. Međutim, dio auditorija žestoko mu je zviždao. Nije to ni prvi ni zadnji slučaj da raja zviždeći iznosi svoj stav o nekoj osobi ili situaciji. Ali to ne kuže policajci duha koji su se odmah uzbudili. Ali ne i oni pravi. Oni samo uhićuju, a policajci duha u mračnoj ekstazi sline o uvredama hrvatskih dužnosnika i traže optužnice. Znaju oni kako su s takvima postupali njihovi stari i 1945., i 1971., i 1982. g. Davorka Blažević, Zlatko Šimić, Snježana Pavić, Robert Bajruši i slični digli su se na zadnje noge. U Njihove komunističke lubanje ne mogu ni u 21. stoljeću ući ni najjednostavnija demokratska pravila. Oni neće nikada shvatiti da je policijsko privođenje ma i jednog prosvjednika kao i potraga za zviždačima direktni i vulgarni napad na slobodu govora, izražavanja vlastitog stava o političarima i vlasti koju oni predstavljaju. Ti medijski boljševici svojedobno su bili oduševljeni kad se na Trgu bana Jelačića vrijeđalo i zviždalo Tuđmanu i HDZ-ovoj vrhuški. Dobro, tada je to imalo razlog. Koji je vrag tjerao tog generala da razjebe tu idiličnu državu radnika i seljaka u kojoj je tekao med i mlijeko i u kojoj su svi narodi bili jednaki, a neki i malo jednakiji. Onda se Snježana Pavić nije sjetila napisati, kao što je to napisala neki dan: “zviždati šefu države – gori ste od Martića”. Malo me zbunjuje što Snješka ima tako loše mišljenje o Milanu Martiću. Tako su se hrvatski ljevičarski mediji, u stilu jeftinog plovećeg kazališta, zgražali nad kninskim incidentom i pri tome svima pokazali kako im je jadan i zakržljao demokratski potencijal. Demokracija da, ali ne za klasne neprijatelje kako bi rekao njihov duhovni vođa, Josip Broz. Zato tvrdim da se u Kninu dogodila odlična stvar. Pala je i zadnja prnja koja je skrivala nedemokratičnost lijevih medija. Dajte im vlast i odmah će Zvonimirova ulica biti preimenovana u Ulicu socijalističke revolucije, Jelačićev trg u Trg bratstva i jedinstva itd. Maksimirski će stadion opet biti pun onih koji ne stanu u Remetinec i ostale zatvore. Potpuno je nevažno što smo sada već u ljetu 2013. g.
Istodobno se u Čavoglavama skupilo oko 150 000 “ustaša”, rigidnih desničara, janjičara, ognjištara i mrzitelja svega osim Tuđmana i Hrvatske. 6. 8. o. g., u podnevnim vijestima HRT-a o tome ni slovca. To ti je naša “javna” TV! Sad zamislite da se u Čavoglavama skupilo 150 000 sljedbenika duginih boja. Oni su vijest jer misle seksualno drugačije od nas. Oni u Čavoglavama 5. 8. misle drugačije od onih u Kninu. Ali neće dugo. Oni 25. 5. u Kumrovcu misle potpuno drugačije od onih koji obilježavaju 23. 8. dan kad se cijeli svijet sjeća svih žrtava totalitarnih režima. Njihove vampirske oči vrebaju nas svakog 25. 5. s ekrana HRT-a. Za svoje zločine nikada neće na sud, ali presudit će im godine. Nije ni to loše jer i to spada u vid borbe za bolju povijest u Hrvata. Woody Alen je rekao: “S pozitivne strane smrt je jedna od rijetkih stvari koja se može izvesti ležeći”. Lex Perković i nadalje zbunjuje siti i zadovoljni hrvatski puk. Mnogi su stali zbunjeni što je s datumom 23. 8. željela povjerenica za pravosuđe EU-komisije Viviane Reding. Hrvatski lijevi mediji odmah su skužili da je to Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima te da se to odnosi na fašizam i nacizam. Zlobni desničari šire famu da se to odnosi i na komunizam. Znači da su i ljudi posebnog kova, kako su komunisti infantilno tepali jedni drugima, također činili zločine. To je iznenadilo infantilne Hrvate koji su se krstili i međusobno si ponavljali “prosto ne mogu da verujem – komunisti činili zločine? Ma ajte, molim vas!” Iznenađen i uvrijeđen bio je i Laci Matejić. On je bio uvjeren da svi koji su u komunizmu činili zločine već su kažnjeni pa mu nije jasno što sad ovi iz Unije hoće. No, um caruje dok snaga ne popiz….. ! Cinkao nas tip iz Bundestaga. Ministar Miljenić se znoji. Pa i temperature su podivljale! Kako vrijeme brzo prolazi. 25. 6. o. g., smo zadnji put slavili Dan neovisnosti, a 23. 8. o. g., se već suočavamo s bejzbol palicom EU Komisije. Ljubimac Vesne Pusić Aca Vučić kaže neki dan: “Trebamo jaku i moćnu Srbiju da pomognemo Srbima ma gde oni bili!” Blago Srbima! Oni grade jaku i moćnu državu, a mi imamo problem uskladiti svoje zakone s EU propisima te da slušamo Milu Kekina i Olivera Frljića kako smo ustašoidni i zatucani te slušamo Thompsona umjesto Kekina. Ako još netko nešto samo zucne protiv tih časnih Hrvata, mrko će nas pogledati iz EU Komisije. A u Srbiji sve je isto kao i pre. Vladika Anastazije Rakita na misi za poginule kaže: “Hrvati pred Bogom slave taj dan. Zašto slave? Za 250 000 prognanih građana? Jedva čekam da i Srbija uđe u EU!”
I na kraju Ante Tomić o likovima koji su slikani na kninskoj tvrđavi u vrijeme Oluje kaže: “Meni je najgori od svih Mirko Norac Kevo. Tupo lice užasa.” Zanima me je li itko vidio lice Ante Tomića u kaubojskom šeširu. Po danu, ne noću. Ezop je napisao: “Ljudima je tuđa nesreća najbolji lijek vlastitoj.” Zapravo nije mi jasno zašto Dujmović misli da se lijeva i desna Hrvatska ne razumiju. Meni se čini da se razumijemo veoma dobro. Za mene su oni pokvareni četnici i kao takvi prirodni uzrok problema za moj želudac. Njima je jasno da mi volimo ono što oni mrze – hrvatski narod i hrvatsku državu! S druge strane ipak je u pravu kad govori i o našem nerazumijevanju. Oni vjerojatno i ne mogu razumjeti da netko ne voli biti srpski sluga? A nama je još teže razumjeti kako netko to voli. I to nakon Domovinskog rata kada su u Oluji naši bojovnici od njihove vojske napravili zečeve koji su u tom svom zečjem strahu gazili vlastiti narod. Ali vratimo se Mirele Pavić koja u svom tekstu spominje kako su nakon Dana pobjede još 2 dana vrištale novine i portali o nemilim zbivanjima a prije svega o dvojnosti dviju najvećih proslava. Slično Thompsonu gđa Pavić kaže:
… a meni je žaj što ih nema velikih barem deset.
Dopustite mi, ipak, da budem malo i matematičar. Ne radi se o dvije velike proslave! Velika je samo ona u Čavoglavama gdje se okupilo od 24-30 puta više ljudi nego u Kninu! Drugim riječima trebalo bi organizirati u 24 do 30 gradova proslave slične onoj u Kninu da bi broj posjetitelja bio ravan onom u Čavoglavama. Je li to uopće moguće? Znamo da se u svim gradovima u kojima su ove vlasti organizirale proslavu ulaska u EU okupilo ukupno manje ljudi nego što je bilo na Thompsonovom koncertu u Splitu. Zapravo dvojba iz naslova mog teksta ne postoji. Besmisleno ju je uopće i postavljati dokle god narod zna da vladajući političari “proslavljaju” Dan pobjede. Dan koji su oni doživljeli kao ogroman PORAZ. Jer što bi drugo takvima i mogla značiti najveća hrvatska pobjeda?
Josip Pečarić
Ivan Runje,
Peti kolovoza jedan je od svijetlih dana u povijesti hrvatskog naroda, jer tog dana započela je vojno-oslobodilačka operacija Oluja koja simbolizira oslobođenje hrvatskog naroda od stoljetne srbočetnike i komunističke tiranije, kulturne, nacionalne i ekonomske obespravljenosti, progona, procesuiranja Hrvata, pojedinačnih i masovnih likvidacija hrvatskih domoljuba, te stoljetne pljačke hrvatskih dobara. To su razlozi zbog kojih je hrvatski narod posebno ponosan na hrvatske branitelje koji su uz velike žrtve, u Domovinskom ratu izvojevali slobodu pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. Dok se hrvatski narod, pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, suprotstavljao srbočetničkoj ideologiji i vojnoj agresiji, istovremeno srbočetnički i jugokomunistički ideolozi bili su protiv razbijanja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske. Kako su hrvatski branitelji vojno pobijedili srbočetničkog agresora, ali uz podršku određenih međunarodnih moćnika, nisu ga do kraja porazili, pa i danas, uz hrvatsku Petu kolonu, nastavljaju svoju anacionalnu antihrvatsku politiku. Otvoreno rade protiv dr. Franje Tuđmana i svega što je stvoreno u Domovinskim ratom i što simbolizira samostalnu Hrvatsku, jer su izgubili svoju Jugoslaviju u kojoj su bezuvjetno vladali, koristili ogromne privilegije, a protivnike tog režima progonili, procesuirali i likvidirali.
U Kninu zaboravili Tuđmana i Šuška
Jedan od glavnih programa srbočetničko-komunističkih ideologa je da obezvrijede prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i HDZ kao najveću nacionalnu prohrvatsku stranku koja je bila vodeća nacionalna stranka u Domovinskom ratu, oko koje se okupljao veliki broj hrvatskoga naroda. Što se tiče HDZ-a, i njegove uloge u stvaranju samostalne Hrvatske, admiral Davor Domazet Lošo kaže: HDZ kao najveća nacionalna prohrvatska politička stranka, poveznica je hrvatskog naroda, koju je osnovao dr. Franjo Tuđman i dok je tako dotle će biti i samostalne Tuđmanove Hrvatske. Takvom izjavom admiral Domazet želi poručiti Hrvatima, da je razbijanje HDZ-a, razbijanje jedinstva hrvatskog naroda, što je cilj svakog neprijatelja. To su razlozi da je svaki nacionalno osviješten Hrvat osjetljiv na obezvrjeđivanje simbola i vrijednosti Domovinskog rata i samostalne Hrvatske, te ignoriranje i neprimjeren odnos prema hrvatskim braniteljima, a posebno prema progonu, procesuiranju i zatvaranju hrvatskih branitelja, na čemu intenzivno rade srbočetnički ideolozi i hrvatska Peta kolona, a sve realiziraju putem pročetničke udruge „Dokumente“, na čelu koje je Vesna Teršelič. Prilikom proslave Oluje u Kninu, 5. kolovoza 2013. godine okupio se politički vrh Hrvatske na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, predsjednikom Hrvatskog sabora Josipom Lekom, i predsjednikom Vlade RH Zoranom Milanovićem. Izlaskom na govornicu Zorana Milanovića, uslijedio je zvižduk nazočnih građana. Na taj zvižduk Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, reagirao je izjavom da su na taj način pokvarili dojam proslave Oluje. Ja pitam Karamarka, jesu li ti građani protestirali s namjerom da pokvare dojam svečanosti proslave Oluje ili zbog razloga za koje ti građani smatraju opravdan takav doček Zorana Milanovića, na ovu svetu pozornicu gdje se slavi Oluja. Mislim da oni koji su protestirali protiv Zorana Milanović možda pamte više i dulje nego Karamarko. Ovo je još jedan dokaz da povijest ništa ne zaboravlja, da povijest nema očeve, stričeve i ostale simpatizere, povijest, bila duga ili kratka, ona ne zaboravlja povijesne činjenice. Naime, u politici ništa se ne događa slučajno, pa tako ni izlazak Ive Josipovića, Josipa Leke i Zorana Milanovića na proslavu Oluje. Oni su došli jer to zahtijeva državni protokol. Izlazak na govornicu Zorana Milanovića sastavni je dio tog protokola. Ovi što protestiraju svjesni su toga da Zoran Milanović, kao ni Ivo Josipović i Josip Leko nisu došli na ovu proslavu iz ljubavi prema rezultatima Oluje, već isključivo iz protokolarnih razloga, kako bi opravdali fotelje na kojima sjede i privilegije koje uživaju zahvaljujući hrvatskim braniteljima. Nakon oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kod političkog vodstva Hrvatske nije bilo veselja, suprotno tomu, Milanović izjavljuje da je moglo biti i drukčije jer oslobađajuća presuda nije donijeta jednoglasno, rezultat glasovanja bio je 3 : 2, pa je moglo biti i drugačije. To govori da i Milanović smatra da su generali možda krivi, a imali su sreću kod glasovanja. To su pokazali i dokazali sva trojica, jer ni jedan nije spomenuo dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška pod čijim vodstvom je organizirana i izvedena Oluja. Spomenuli su hrvatske branitelje i to s knedlom u grlu, jer su do sada dokazali da ih nikad nisu štitili, i u nikakvoj prilici nisu stali u zaštitu hrvatskih branitelja. Suprotno tomu, usko surađuju s Vesnom Teršelič, predsjednicom protuhrvatske udruge Documenta, koja ima ulogu ispostave udruge Veritas, na čijem čelu je velikosrpski ideolog Savo Štrbac. Koliko Josipović vrjednuje rad i aktivnosti te pročetničko komunističke udruge govori podatak da ju je Ivo odlikovao, a to odlikovanje uručio gospođi Vesni Teršelić.
I ljudi i povijest pamte
Na žalost, puno toga ima, a gospoda Josipović, Milanović i Leko trebaju znati da povijest pamti i piše sve što čine za Hrvatsku i hrvatski narod, pa bi se i njihova djeca jednog dana mogli upitati je li moguće da je to moj otac činio svom hrvatskom narodu. Dakle, gotovo je nemoguće pronaći neko dobro djelo koje su ideološki predvodnici SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSLS-a učinili za hrvatske branitelje, za samostalnu Hrvatsku i zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, a navedena tri predsjednika ideološki su predvodnici tih političkih udruga. Nemoguće je zaboraviti da je ta prokomunističko srbočetnička ideologija 14. travnja 2000. donijela zakon o progonu hrvatskih branitelja, čiji je službeni naziv: Deklaracija o suradnji sa sudom u Haagu. Predsjednik Ivo Josipović bio je i član stručnog tima koji je pisao Deklaraciju o suradnji sa Sudom u Haagu, na temelju kojeg akta se progone hrvatski branitelji. Ti ideolozi, u progon generala Ante Gotovine i ostalih hrvatskih branitelja, uključili su specijalce Velike Britanije, stoljetne prijatelje velikosrpskog agresora, a mrzitelje dr. Franje Tuđmana i protivnike samostalne Hrvatske. Ti ideolozi su, 2000. godine, započeli i 2013. godine dokrajčili lustracijom hrvatskih branitelja i ostalih prohrvatskih kadrova u svim državnim institucijama i poduzećima u državnom vlasništvu. Tako, tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, s ravnateljem policije Rankom Ostojićem, očistili su iz hrvatske policije preko pet tisuća policajaca proizašlih iz Domovinskog rata. Istovremeno, Lučin je tada u hrvatsku policiju primio 39 četnika, koji su s Domovinskom ratom imali zajedničko to što su nosili četničke odore s kokardom na šajkači, što su pucali u suprotnom pravcu od hrvatskih branitelja i što su mrzili Tuđmana, a služili Slobodanu Miloševiću. Ta ista povijest pamti kako je Zoran Milanović, kao predsjednik SDP-a, jedne od slijednika prokomunističke ideologije, rekao da mu je drug Tito bliži i draži nego dr. Franjo Tuđman. Ta povijest dobro pamti i Ivu Josipovića koji je slavio četnički ustanak u Srbu i tamo izjavio kako lijepo stoji crvena zvijezda petokraka na kapi titovci. To jasno govori o političkoj ideologiji Ive Josipovića, a govori i o njegovom odnosu prema Domovinskom ratu, prema hrvatskim braniteljima u kojem se Hrvatska oslobađala od te srbočetničko komunističke oligarhije. Gospodin Ivo Josipović izjavom u Knessetu da Hrvatskom još uvijek gmiže ustaška zmija, tako je ponovno optužio hrvatski narod da je proustaški, a to znači genocidan, a to je nastavak srbočetničko-komunističke politike prema hrvatskom narodu, koja je vladala od 1945. do 1990. godine. Ivo Josipović izjavio je u Sarajevu da su politike 1990.-91., bile pogrješne, što znači da, unatoč prijetnji oko dva milijuna „miroljubivih“ Srba s Gazimestana, „jogurt“ i „balvan“ revolucije i otvoreni prijetnji da će Hrvatska biti onolika koliko se vidi iz Katedrale. Dakle, Tuđman je trebao mirno promatrati agresora i pustiti građane Hrvatske da kleknu i bez otpora da čekaju srbočetničke koljače.
Draža mu Srbija od Hrvatske
Predsjednik Ivo Josipović glavni je inicijator povlačenja tužbe protiv Srbije za izvršeni genocid nad hrvatskim narodom. Ako znamo da je ta srbočetnička mašinerija još 5. prosinca 1918. započela s masovnim likvidacijama Hrvata, a 1941. do 1945. nije prestala, a intenzivno nastavljena 1945. do 1990., tad to povlačenje tužbe, dobiva pravi smisao, svoju težini i svjesnu namjeru. Činjenica da se srbočetnička mašinerija nije pomirila s vojnim porazom, a to sami govore, jer Dobrica Ćosić i Ljubo Tadić, napisali su novi Memorandum 2 SANU-a, u kojeg daju upute kako će negirati agresiju Srbije ili izjednačiti krivnju za agresiju sa žrtvom, a ono što nisu osvojili u ratu to moraju ostvariti u miru. Taj Ljubo Tadić otac je bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića velikog prijatelja Ive Josipovića. to se tiče politike Ive Josipovića u odnosu na samostalnu Hrvatsku, gospodin Zdravko Tomac kaže: Ivo Josipović, u prvih sto dana predsjednikovanja učinio je više štete za Hrvatsku nego Stipe Mesić u deset godina. Ako znamo da je Stipe Mesić još 1990./91., kao član Predsjedništva SFRJ, surađivao s generalom JNA Aleksandrom Aksentijevićem šefom jugoslavenskog KOS-a, obavještavajući ga kako se Hrvatska ilegalno naoružava, pa Tužiteljstvu u Den Haagu dostavljao ogromne količine transkripata kako bi optužio Tuđmana i hrvatsko vojno i političko vodstvo, a uz to i sam je išao svjedočiti kao strana Tužiteljstva, pa se s pravom postavlja pitanje političke štete koju je učinio Ivo Josipović. Izjavom da u Hrvatskoj još uvijek gmiže ustaška zmija, Josipović je nastavio s optužbama prema hrvatskom narodu da je proustaški, govori i radi isto kao što su srbočetnički i komunistički ideolozi optuživali Hrvate od 1945. do 1990. godine, kako bi Hrvate držali u ideološkoj pokorenosti. Tako, svaka borba ili pokušaj iskazivanja hrvatskih nacionalnih vrijednosti i hrvatskih nacionalnih simbola, tretira se kao proustašku politika. Unatoč tomu što je Republika Hrvatska, 1. srpnja 2013., službeno primljena u europsku zajednicu civiliziranih naroda, Josipović nas vraća u zagrljaj onih koji su bili protiv razbijanja Jugoslavije, protiv stvaranja samostalne Hrvatske i koji su cijelo vrijeme podržavali agresorsku Srbiju. Tako je Josipović tijekom srpnja 2013., posjetio Veliku Britaniju i sklapao prijateljstvo. Istovremeno, na dan prijma Hrvatske u EU okuplja predsjednike balkanske regije, s tim da je prethodno, putem ministrice Vesne Pusić, kao pročetničkog ideologa molio Tomislava Nikolića da se pridruži toj proslavi.
U skladu s ranijim dogovorom, u roku petnaest dana Josipović ugovara drugi balkanski sastanak u Ljubljani, a smišljeno organiziran da mu pokrovitelj bude predsjednik Francuske, kako bi veza s Balkanom bila što čvršća. Dakle, sve one koji su bili protiv Tuđmanove politike osamostaljenja Hrvatske Josipović okuplja, a s ciljem kako bi Hrvatsku udaljio od prijateljske Njemačke i Amerike. To su sve činjenice koje potvrđuju mišljenje Zdravka Tomca o politici koju vodi Ivo Josipović, skupa s predsjednikom Sabora i predsjednikom Vlade RH.
Nema komentara:
Objavi komentar