nedjelja, 16. rujna 2012.

HRVATSKI AKADEMIK, JOSIP PEČARIĆ


POPIS IZUZETNIH HRVATA
 
Moram priznati kako smo mi Hrvati doista jedinstven narod u svijetu. Svaki narod se ponosi s onima koji su najvrjedniji među njima, ali samo smo se mi Hrvati sjetili da popis takovih ispisuju poreznici. Naravno, radi se o onim Hrvatima koji su posebni po svom doprinosu hrvatskim nacionalnim interesima – onim interesima koji nisu po volji svjetskim moćnicima. Kako hrvatske vlasti isključivo slušaju svjetske moćnike ovakvi Hrvati im samo onemogućavaju uspješno ostvarivanje bespogovorne poslušnosti. Toga su svjesni i svjetski moćnici pa sigurno hrvatske vlasti imaju stalne pritiske zato što su neuspješni u onemogućavanju ovakvih „nerazumnih“ Hrvata. Izbor Porezne uprave za pravljenje ove čudne liste nije slučajan. Dobro je poznato da ako hoćeš nekog Hrvata učiniti nepopularnim treba ga prikazati nekakvim lopovom. Kod Hrvata nije problem ako je netko veleizdajnik (takve biraju i za predsjednike), već ako je lopov. Na žalost to pokazuje da još nismo postali nacija (Englezi su npr. ukinuli smrtnu kazna za sve zločine osim za jedan – veleizdaju). Porezna uprava nam je posebno ukazala na dva takva Hrvata: veliki hrvatski ratnik i intelektualac general Slobodan Praljak i veliki hrvatski kantautor Marko Perković Thompson. Zanimljivo je da su u tom poslu i prema Praljku i Thompsonu iskorištena dva koraka. Hoće li ih biti više, vidjet ćemo.

General Praljak
Tužiteljstvo političkog sudišta u Haagu zatražilo je za generala Praljka 45 godina zatvora. Već samim tip pokazali su koliko izuzetno cijene doprinos našeg generala borbi za hrvatske nacionalne interese. Dugo su dvojili smiju li ga pozvati na sud svjesni činjenice da će ih naš general učiniti smiješnim. Kada su se napokon odvažili – dogodilo im se to što su očekivali. Ismijani su. Hrvatske vlasti su se trudile svim silama da ne pokažu našoj javnosti koliko je general Praljak nadmoćan na tom sudištu. Međutim, istina se probila zahvaljujući hrvatskim portalima, portalu samog našeg generala i njegovim knjigama.
Upravo su njegove knjige bile povod prvom udaru na generala. Porezna uprava ih je proglasila šundom i tražila od generala da plati 630,000 kn za njih.
Drugi udar je došao od samog „Suda“ u Haagu. Tražili su od generala plaćanje njegove obrane (mada je svima jasno da se branio sam – ili upravo zbog toga jer je tako i ismijao taj „sud“) 3,000,000 Eu. Poznato je da je general pokazao da su svi njihovi navodi lažni. Naravno, to njih nimalo i ne pogađa jer je bit tog „suda“ upravo na lažima osuditi hrvatske junake koji su usprkos želji svjetskih moćnika stvorili hrvatski državu. U tolikim lažima bilo bi za nevjericu da je nešto i istina, zar ne?
Možemo li reći da je prekidanje njegova odmora u Hrvatskoj i treći korak u njihovoj osveti?
Posebnost u slučaju Praljak je to što su se svjetski moćnici, preko svoga političkog sudišta izravno umiješali u tu osvetu!
Što mi možemo učiniti? Podsjetit ću vas da je u tijeku sakupljanje potpisa za Pismo VS UN'a o Hrvatima iz BiH. Osnova tog pisma je upravo završni govor generala Praljka u Haagu.
Kad pročitate taj veličanstveni govor i usporedite ga sa prvostupanjskom presudom generalima Gotovini i Markaču ili drugostupanjskom Dariju Kordiću očito je koliko su suci u Haagu mizerni u odnosu na genrala Praljka. Zapravo ti dođe žao tih ljudi koji pokazuju cijelom svijetu svoju mizeriju, pa čak i hrvatske vlasti moraju sakriti svu tu mizeriju od naroda. Ali, sami su prihvatili i odredili svoju cijenu. Velikima su to mrvice, a njima je to očito puno. Da budemo pošteni prema pravničkoj struci moramo naglasiti da su mnogi odbili surađivati s tim „sudom“ svjesni da je to tamna mrlja na karijeri svakog pravnika koji sudjeluje u tome!

Thompson
Kad spominjemo ova dva koraka u napadu na Thompsona, to ne znači da su to jedini napadi na našega velikog pjevača. Raznovrsni napadi traju desetak godina. O njima i govori knjiga „Hajka na Thompsona“, a ovo bi - kao što je već rečeno – trebao biti onaj koji bi odvojio narod od njega (dok ovo pišem na HTV je izvješće iz Dubrovnika s dočeka našeg paraolimpijca Mihovil Španja  - i naravno on i okupljeni  narod pjevaju Thompsonovu pjesmu!).
Prvi korak je bila priča kako je Sanader dao Thompsonu 500,000 Eura da nebi pjevao nekoj hrvatskoj državotvornoj stranci na predizbornim skupovima. Priča mi je odmah bila smiješna jer sam bio nazočan kada je Hrvatski blok još prije toga pokušao pridobiti Thompsona za to. Thompson je rekao da će pjevati samo ako se ujedine sve hrvatske državotvorne stranke (naravno tu nitko nije ubrajao Sanaderov HDZ). I onda, Sanader daje Thompsonu da ne uradi ono za što je već znao da ovaj neće uraditi.
Drugi korak je ova smiješna priča u kojoj Porezna uprava prvo oporezuje Thompsona s nekih 300,000 kn pa kada se ovaj žali uni „usvoje“ njegovu žalbu pa ga oporezuju s nekih 1,700,000 kn, objave popis dužnika bez Thompsona na tom popisu, da bi na koncu došla novo rješenje od nekih 1,160,000 kn. A sve prati medijska hajka, tako da bi se postiglo ono što žele.
Možemo samo zamisliti koliki su pritisci bili na Poreznu upravu kada se uspostavilo da na listi dužnika nema Thompsona, a ima novinara koji služe vlast i svjetske moćnike. Thompson je reagirao. Tako na Hrsvijetu 14. rujna 2012. nalazimo tekst  Političko-medijska hajka na mene se nastavlja
Dragi prijatelji,
Imam potrebu obratiti Vam se nakon dobiveng riješenja kojeg je porezna uprava prošle nedjelje prvo poslala medijima a tek nakon par dana meni.
Ovom priopćenju u  kojem Vam se obracaju moji odvjetnici zelim dodati  da političko-medijska hajka na mene se nastavlja. Iz ovoga  pripćenja mojih odvjetnika  može se jasno vidjeti da moji progonitelji čine sve pa čak krše sva pravila i zakone samo da bih me pred Vama iskompromitiralu i na najpodliji način ocrnili.
Za kraj mogu dodati da ću sa pravne strane učiniti sve da ove laži i podmetamja zaustavimo.

U Prilogu je dano Thompsonovo priopćenje.

Porezna uprava?
Zapravo nameće se pitanje je li Porezna uprava željela upozoriti javnost na pritiske kojima je izložena upravo time što ne stavlja Thompsona na veliki popis dužnika i očitim kršenjem svih zakona. Ne zaboravimo da je slično ponašanje bilo i kada je bila priča o 1,700,000 kn i na to je Thompson ukazao u svom intervjuu u Hrvatskom listu koji je prenio i HRSvijet 14. svibnja 2012.
Zar isto tako nije čudno da Porezna uprava ne optužuje Praljka pozivajući se na njegovu imovinu (kao što je slučaj kod Thompsona), već to ostavlja „Sudu“ u Haagu, a generala optužuje za najbesmisleniju moguću optužbu – knjige o ratu koje je napisao general pobjednik su proglasili za šund. Zar i time nisu htjeli ukazati na pritiske kojima se ne mogu oduprijeti?
Ponovimo, teško je danas naći nekog Hrvata koji je učinio toliko puno za Hrvatsku kao što je to učinio general Praljak svojim knjigama i samom obranom u Haagu ili Thompson svojim pjesmama. Kada to već ne rade hrvatske vlasti od 2000-e na ovamo ostali su samo pojedinci poput Praljka i Thompsona. Treba ih onemogućiti. Vidjet ćemo koliko će hrvatski političari uspjeti ispuniti i tu želju svjetskih moćnika.

Josip Pečarić





Nema komentara:

Objavi komentar