POBUNJENI SRBI KOJI SU SUDJELOVALI S AGRESOROM SRBIJOM I CRNOM GOROM U AGRESIJI NA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU DRŽAVU, TRAŽE DA IM HRVATSKA DRŽAVA ISPLATI IZNOS OD DESET MILIJARDI USA DOLARA, MENE OSOBNO ZANIMA ŠTO JE HRVATSKA VLADA PODUZELA, JER AKO SUD U ČIKAGU DONESE RIJEŠENJE CIJELA HRVATSKA ĆE KROZ POREZE I RAZNE NAMETE MORATI ISPLATITI TU ŠTETU, S DRUGE STRANE HRVATSKA VLADA ŽELI SRBIJU I CRNU GORU OSLOBODITI OBVEZE RATNE ŠTETE ZA UNIŠTENE GRADOVE I SELA, UNIŠTENE SPOMENIKE NULTE KATEGORIJE, UNIŠTENE NACIONALNE PARKOVE, OPLJAČKANU IMOVINU, SILOVANE DJEVOJKE I ŽENE, UBIJENU DJECU, DJEVOJKE, ŽENE, STARICE I STARCE, MLADIĆE I LJUDE. GDJE JE RATNA ŠTETA ZA SKRB PROGNANIKA I IZBJEGLICA...
General ANTE GOTOVINA NA DINARI
Američki sud u Chicagu prihvatio je tužbu protiv američke tvrtke Military Professional Resources Inc. (MPRI) koju su tužile srpske organizacije u SAD-U “Žrtve genocida u Krajini” i “Srpski krajiški sabor”.Netko zaboravlja da su lokalni teroristi 1991 na nacistickom referendumu održanom samo za Srbe, koji su organizirali Srbi, odlucili da ne žele živjeti u RH i to s više od 100% glasova ZA. Zbog toga ih je 50,000 napustilo okupirana podrucja u godinama prije lipnja 1995 a 30,000 dan prije Oluje, koja je Hrvatima ekvivalent danu D. Napomenima isto tako da su Srbi ubili 500,000 Hrvata, spravili u dijasporu nekoliko milijuna i protjerali barem milijun s tisucljetnih HR ognjista, u razdoblju od 1918 do 1998. Zahvaljujuci projektu velika Srbija, ta država je danas teritorijalno 50% veća a HR 50% manja. Samo u HR, lokalni teroristi s okupiranih područja RH, za vrijeme agresije Srbije na RH, 1990-91, su protjerali 300,000 Hrvata, spalili i opljackali sto tisuca domova, stotine crkava, desetak tisuca poslovnih objekata, na tisuće vozila, dok je sama Srbija otuđila desetke milijardi dolara društvene imovine time što je prikrivala agresije na nesrpske teritorija skrivajuci se iza imena Jugoslavija. Srbi u Americi tuže MPRI “za sudjelovanje u genocidu i progonu 200 tisuća Srba iz Krajine”, a u tužbi se navodi da je ova agencija “instruirala Hrvatsku vojsku u Oluji” te da je “sudjelovala u toj operaciji”. Uz tužbu, sudu je dostavljen i ugovor između MPRI i Hrvatske o obuci hrvatskih časnika i vojnika. Američki sud prihvatio tužbu Srba protiv tvrtke MPR-A Sud se proglasio nadležnim i to samo znači da će se voditi postupak, ali tužba koju su podnijeli Srbi iz bivše tzv. Krajine, nema ozbiljnog uporišta – smatra predstavnik tužene MPRI koji je koncem 90-ih godina radio u bosanskohercegovačkom uredu ove tvrtke, ali je želio ostati neimenovan jer “nije ovlašten javno nastupati u njezino ime”. Naime, Srbi su u tužbi naveli da od MPRI traže 10 milijardi dolara (25 tisuća za svakog od 200 tisuća izbjeglih Srba) tvrdeći kako je MPRI instruirao časnike HV-a za izvođenje Oluje, pa je tako suodgovoran “za etničko čišćenje, palež i ubijanja” na tom području. MPRI nije nikakva tajna organizacija, niti obavlja prljave poslove za američku vladu, kako navode neki srpski mediji. MPRI je globalni pružatelj širokog spektra usluga u vojnim pitanjima, kako privatnim tako i javnim subjektima, kaže sugovornik Slobodne Dalmacije koji priznaje da je MPRI 1994. surađivao s HV-om ali ne vidi u tome kršenje UN-ova embarga na naoružavanje Hrvatske. Kad je pak u pitanju umješanost Amerikanaca u pripremu i provedbu VRO Oluja američki časnik smatra kako se hrvatsko-američka suradnja odvijala na najvišem političkom vrhu u sklopu koje je i general Ante Gotovina posjetio SAD. U pripremu i vođenje te operacije bio je uključen američki državni vrh. Ante Gotovina je uoči Oluje posjetio obučni centar u američkom Fort Irwineu, a nakon toga je u društvu dvojice ameriških atašea obišao Dinaru. Predsjednik Tuđman je od Billa Clintona dobio zeleno svjetlo za početak akcije. Dakle, te su se stvari odvijale na najvišem vrhu. Tužitelji MPRI-a su valjda svjesni da svoju tužbu ne mogu okrenuti protiv američke države, pa su se dosjetili naplate preko tvrtke MPRI koju je 2000. godine L-3 Communications kupio za 40 milijuna dolara – zaključuje nekadašnji djelatnik MPRI-a. U ovoj tužbi nema nikakve osnove i to iz nekoliko razloga. Prvo, u Oluji zasigurno nije bilo genocida a ako je bilo zločina to su zločini učinjeni od strane pojedinaca koji za to i trebaju odgovarati. Drugo, američka tvrtka koja je tužena, Hrvatsku vojsku nije pripremala za genocid, nego za legitimnu vojnu akciju, ističe poznati odvjetnik Anto Nobilo u izjavi za politikaplus.com, dodajući da oko ove tužbe nije potrebna bilo kakva reakcija Hrvatskog državnog odvjetništva. Inače, koncem devedesetih godina MPRI je bio angažiran na izobrazbi tadašnje Vojske Federacije BiH, odnosno HVO-a i Armije BiH kao njezinih sastavnica. Na takav angažman umirovljenih američkih časnika nisu blagonaklono gledali u Banja Luci ali ni u dijelu tadašnjeg SFOR-a. Temeljem međudržavnog sporazuma, MPRI je koncem devedesetih obučavao i opremao Vojsku Federacije BiH. Međutim, zanimljivo je naglasiti kako neke zemlje koje su imale svoje postrojbe u sastavu tadašnjih stabilizacijskih snaga SFOR-a nisu blagonaklono gledali na ove aktivnosti. U tome su osobito prednjačili Britanci a odmah zatim Kanađani i Francuzi, tvrdi naš izvor te dodaje jedan zanimljiv detalj. Koncem 1999. SFOR-ova multinacionalna divizija sa sjedištem u Banja Luci oduzela je kompletno naoružanje američke proizvodnje 3. gardijskoj brigadi HVO-a iz Viteza te su tako ugrozili projekt "Opremi i uvježbaj" koji se odvijao pod okriljem NATO saveza. Tek nakon što je čitava "stvar" podignuta na najvišu razinu Britanci su ispravili prvotnu "pogrešku", tvrdi naš izvor te dodaje kako su slične aktivnosti u Mostaru provodili Francuzi, a na području između Bihaća i Livna Kanađani. Prema njegovom mišljenju, tužba u Chicagu je dio te iste priče, kao i ratni pokušaj postrojbi britanskog SAS-a i francuske Legije stranaca da zaštite Knin o kome se u hrvatskoj javnosti malo zna. Neposredno pred početak završnih ratnih operacija u zapadnoj Bosni, koje su predhodile operaciji Oluja, britanske i francuske postrojbe iz Središnje Bosne pokušale su pod izlikom zaštite međunarodnih granica BiH prodrijeti na Dinaru. Međutim, zaustavljene su istočno od Tomislavgrada i tu su ostali sve do kraja rata. Da su ostvarili nakanu, Oluja bi bila teško izvediva, tvrdi naš izvor.
Ulaz Četnika-kokošara u Vukovar
Nema komentara:
Objavi komentar