Pogledajte najdirljivije trenutke s posljednjeg ispraćaja Zvonka Bušića, 'Nema više onih dječaka iz sedamdesetih koji su sanjali i htjeli cijeli život ostati dječaci.'
Zapravo, čini mi se da u ovim trenutcima kada smo se na najdirljiviji mogući način oprostili od našega Zvonka i kada svi vjerujemo kako su ga intelektualne prostitutke otrgnule fizički od nas, ali ne i iz naših života, iz naših srca i naših duša, pogledati što je o njima pisao nas Zvonko još u pismu vancouverskim Hrvatima, povodom održavanja tradicionalnog božićnog banketa njemu u čast, pred Božić 2003.: Što se tiče rata za oslobođenje moje domovine, Hrvati su zaista zadivili sve one koji su im imalo bili naklonjeni, a moram priznati da su svojom spremnošću, borbenošću i duhovnom snagom nadmašili i sva moja očekivanja. Međutim, kad svjetskim moćnicima i međunarodnim spletkarima nije uspjelo spriječiti rađanje Hrvatske, oni su sve učinili da joj produže porođajne muke, i nastavljaju na njezin put podbacivati svakakve klipove. Jer, glavni je cilj današnjih mega-plutokrata, koji diktiraju svjetskom politikom, da, poput bivših sovjetskih kolektiva, po cijelomu svijetu osnuju svoje privatne zadruge i povežu ih u jednu globalnu farmu. Vizije i ovih novih Marxa i Lenjina podrazumijevaju brisanje svih etničkih i kulturnih razlika i uništenje nacionalnih država, a njihov je strateški cilj, da svakom narodu mora prisjesti i ogaditi se vlastita domovina. Zapravo takve tendencije već pedeset godina prevladavaju širom svijeta, a naročito su jake u novonastalim državama, gdje se svako rodoljublje izvrgava ruglu i napada, i svim sredstvima vode rat za uništenje narodnoga duha. Tim svjetskim plutokratima u tome, nažalost, pomažu iskorijenjene i kupljene intelektualne prostitutke i kojekakva egocentrična piskarala, kojima njihova pokvarenost i sljepoća onemogućavaju spoznati – da svako ljudsko biće jedino kroz svoju obitelj i zajednicu, kroz svoj narod i vjeru može postati kompletan i sretan čovjek. Vjerojatno je na to mislio američki predsjednik Herbert Hoover (1929.-1933.) kad je, još prije više od 70 godina, upozoravao Amerikance i svijet govoreći: “Današnji intelektualci pokušavaju nacionalizam žigosati kao grijeh protiv čovječanstva. Oni nas pokušavaju uvjeriti da i sama riječ nacionalizam znači zločin, kojega se trebamo sramiti. Ali oni ne znaju da duh nacionalizma stanuje u ljudskom srcu i ne vide da se on rađa u tajanstvenim dubinama ljudske duše. Da izrasta u snažni zahtjev čovjeka da bude slobodan, slobodan od tuđinskoga gospodarenja i svakoga tutorstva, dakle da bude svoj na svome i da sam upravlja svojom sudbinom.” Zar nije simptomatično da je baš za vrijeme Hooverova mandata američko gospodarstvo bačeno na koljena i tako on izbačen iz Bijele kuće. (Iste su sprege 30 godina kasnije ubile J. F. Kennedya.) Ipak je ohrabrujuće što u zadnjih nekoliko godina o tim ključnim problemima otvoreno govori i piše sve više intelektualaca i oživljava nadu da će se i ta moderna babilonska kula srušiti, a megalomanski planovi o globalnoj farmi izjaloviti. Zvonkov tekst me je podsjetio na moj nastup na Vinkovačkoj TV (14. studenoga 2012.) kada sam i ja slično Zvonku govorio o nacionalizmu i patriotizmu. Taj nastup je komentirao naš publicist Šime Letina i zgodno ga je navesti da vidite kako su o tome govorili neki drugi veliki hrvatski domoljubi:
Poštovani gospodine Pečariću,
S velikom pozornošću i radošću saslušao sam Vaš razgovor na Vinkovačkoj televiziji, na kojoj sam i sam davne 1995. godine imao dulji razgovor. U svom nastupu, kroz beskompromisne i logične odgovore, Vi ste iskazali i potvrdili ne samo nacionalnu svijest, već i veliku građansku hrabrost, koju nažalost danas u Hrvatskoj posjeduju samo rijetki i časni pojedinci. Mnogi se u Hrvatskoj danas ponašaju kao da još uvijek žive u Jugoslaviji. Oni se, doduše, ponose svojim domoljubljem i nacionalnom sviješću, ali im nedostaje građanska hrabrost koja igra bitnu ulogu u isticanju i potvrđivanju istine i pravednosti, kada su u pitanju Domovinski rat, Hrvatska oluja i naši hrvatski generali. Opisujući građansku hrabrost, dr. Ivo Korsky, napisao je da je to "vrlina koja omogućuje promjene i napredak u društvu. Ona je osim toga i temelj slobode kao društvenog sustava i zato je sve diktature žele iskorijeniti." I zato nije nimalo čudnovato što svjetski gospodari i mešetari preko preko svojih sluga i službenika u Hrvatskoj nastoje, kada god mogu, spriječiti Vaše javne nastupe. U svom nastupu na Vinkovačkoj televiziji izvrsno ste definirali patriotizam i nacionalizam i time obranili hrvatske nacionaliste i posvjedočili važnost i čistoću hrvatskog nacionalizma. Potvrdili ste da su u krivu svi oni koji, bilo da se radi o strancima ili o Hrvatima, hrvatski nacionalizam, koji je uvijek bio obrambeni, uspoređuju s velikosrpstvom, koje je utemeljeno na nakaradnoj i ekstremnoj ideologiji, a Hrvatski obrambeni rat s Velikosrpskom agresijom na Hrvatsku i BiH. U velikosrpstvu ne postoji svijest o vlastitoj obrani već čežnja za osvajanjem i prisvajanjem tuđih teritorija. Slobodan Milošević nije poveo rat da osigura Srbima prava u Hrvatskoj i BiH, već da pripoji što više teritorija Srbiji i na taj način ostvari Veliku Srbiju.
Vratit ću se ponovo na dr. Ivu Korskoga, koji je napisao: "Nacionalizam nije ideologija, nego je samoobrana narodne zajednice protiv pokušaja uništavanja... Nacionalizam zahtijeva svoje oblike koji odgovaraju času. On nije reakcionaran nego iskreno napredan, jer se bori za zajednicu, dakle za sve, a ne samo za jedan dio naroda, bio on manjinski ili većinski. Zato i nacionalizam poprima socijalne ideje i nosi ih kao dio svog idejnog sustava."
U Vašem razgovoru, na pitanje novinarke, da li će netko drugi umjesto nas ispisati hrvatsku povijest, Vi ste bez oklijevanja rekli, Ne! Tako odvažan i ispravan odgovor mogao je izreći samo onaj Hrvat koji vjeruje da hrvatska sudbina ne ovisi o drugima nego o nama samima. Mogao je to izreći čovjek koji vjeruje u sebe i u svoj narod. Svojim pozitivnim odgovorom Vi bodrite one pojedince u Hrvatskoj koji sumnjaju u sebe i u svoj narod, one koji sami sebe ubijaju samouvjerenjima da su nemoćni i nevažni; da sudbina Hrvatske ne ovisi o njima, pa ni o cijelom hrvatskom narodu, nego o strancima i moćnim stranim središtima. Prof. Ivan Oršanić je smatrao da naše oslobođenje i sloboda moraju biti djelo naše volje, naše savijesti i našeg idealizma. Zahvaljujući hrvatskim generalima, odnosno svima onima koji su branili svaki kutak hrvatske zemlje, Hrvati su ostvarili svoje oslobođenje i time dokazali da je država Hrvatska plod hrvatskih htijenja, volje i jedinstva, a ne plod volje stranih sila. Danas je na svima nama da, nakon oslobođenja koje smo ostvarili, ostvarimo i istinsku slobodu. O svakome od nas ovisi da li će hrvatska država biti država slobode i pravde ili država korupcije i nemorala, država u kojoj će strani moćnici preko anacionalnih i grabežljivih pojedinaca, donositi važne odluke o sudbini hrvatskoga naroda.
Lijep pozdrav, Šime Letina
Iako sam za Dnevno.hr govorio o onome što mi mislimo o Zvonkovoj smrti, ipak teba naglasiti ono što sam rekao, a na kraju nije dano u prilogu, a to je jednostavno činjenica da nitko od nas ne može njegov čin ni komentirati jer još nitko u povijesti nije proživio nešto slično njemu. Svi nazočni će sigurno zauvijek zapamtiti ovaj dirljivi ispraćaj našega Zvonku. Ja posebno zbog dugotrajnih zagrljaja s dvije predrage Bušićke, s našomJulienne i našom Zdravkom. A posebno me je obradovao i pozdrav našeg Darija Kordića koji mi je prenio don Vinko Puljić, koji ga je jučer posjetio u zatvoru.
Nema komentara:
Objavi komentar