četvrtak, 5. rujna 2013.

NAJVEĆI ŽIVUĆI HRVATSKI NACIONALNI SIMBOL JE JULIENNE EDEN SCHULTZ

Jedino sto mi je malo zasmetalo na Mirogoju bilo je kada je receno kako je Julienne strankinja. Nasem sjajnom kolumnisti Damiru Pesordi sapnuo sam: Ona je nasa!
Evo sto Tvrtko Dolić pise o nasoj JULIENNE:

Najveći živući nacionalni simbol je Julienne Eden Schultz Ako civilizirana Amerikanka ode u Beč na više godina, praktično postaje Europljanka, a ako takva upozna kršćansku tragediju hrvatske nacionalne ideje, imamo dragocjenu Hrvaticu. Ako Julienne Eden Schultz promatramo u širini vremena, nema joj ravne u cijeloj hrvatskoj povijesti. Najveća zasluga Zvonka Bušića u hrvatskoj povijesti je ta što je svojom odanošću hrvatskoj nacionalnoj ideji izvršio presudan utjecaj na Julienne. Uslijedilo je prepoznavanje našeg povijesnog prava i naše potrebe za samostalnom hrvatskom državom, što je rezultiralo hrabrim bacanjem domoljubnih letaka s nebodera u Zagrebu. Julienne je sudjelovala u kobnoj akciji otmice zrakoplova, Julienne je robijala za Hrvatsku, posve nevina, jer je postavljanje pravog eksploziva bila ideja muške postave. Zapravo je bio nevin i Zvonko Bušić - robijao je zbog nemara policajca na poligonu za deaktiviranje eksploziva. Obitelj poginulog policajca ničim nije teretila Zvonku Bušića. Nije isključeno da je američka diplomacija iskoristila posve odvojen slučaj stradanja policajca, da udovolji Beogradu. I ako je Zvonko pogriješio, ovdje govorimo o pokušaju hrvatskog domoljuba da bude uvjerljiv, revolucionarno ozbiljan, za potrebe uspješnosti neke sljedeće akcije. Naciju je zaprepastio zaista gadljiv komentar Zrinke Pavlić na tportalu, u kojemu kvalificira Zvonku Bušića kao zločinca i teroristu. Kaže da možda nije korektno nazvati Zvonka Bušića zločincem samo zato 'što je odrobijao svoje'. Veli da je uvreda za branitelje izjednačavati ih sa Zvonkom Bušićem. Možete li pojmiti kakvim je kreaturama dozvoljeno da truju naš životni prostor? Istina, Zvonko je krio od svoje supruge kakvo osiguranje priprema, da je zaštiti, ali i zato što je znao da od nje za to ne bi dobio podršku. Zvonko Bušić je branitelj prije branitelja! Julliene je deklaraciju Brune Bušića prevela na engleski jezik, uravnotežujući njen sadržaj i njenu poruku. Julienne je iza sebe ostavila značajna autobiografska i književna djela, jednu intelektualnu poruku, kojoj je poklonik filozofije Zvonko Bušić bio dorastao, ali se nije znao jednako izraziti. Julienne je uz Bušiće naučila gangu i upoznala sveukupnu hrvatsku kulturu, ali je i Julienne snažno djelovala na Bušiće. Kako vrijeme prolazi, u hrvatskoj povijesti izranja zaboravljena Katarina Frankopan, koju smo uglavnom doživljavali kao ožalošćenu suprugu hrvatskog mučenika i teroriste Petra Zrinskog, a zapravo je bila puno više od toga, izuzetna književnica i nevjerojatan poliglot. Kako će vrijeme odmicati, Zvonka Bušića Taika sve više ćemo pamtiti kao supruga Julienne Eden Schultz, naše najveće nacionalne heroine, koja je već ugrađena u temelje našeg novog nacionalnog bića. Isticanjem njenog djevojačkog prezimena ne poništavam značaj činjenice da joj je Zvonko Bušić bio životni partner i prijatelj.

Profesor koji je zbog Gotovine dobio otkaz oprašta se od Bušića: Judini sinovi su iz pakla ponikli


Dragi prijatelju,, Dragi Zvonko,

Zvonko, dozvoli da kažem prijatelju, nećemo stati. Tek sada krećemo, otriježnjeni i poučeni - što nas nije ubilo to nas je osnažilo i učvrstilo našu vjeru. A izbori će pokazati lažnu slavu lažnih pobjednika. Veličina tvoja je u skromnosti, hrabrosti, čestitosti, poštenju, neiskvarenoj duši i u idealu kojeg imaš pred očima i u dobroti kojom sanjaš najbolje za hrvatski narod, za Hrvatsku Domovinu. I ovo nije poraz. I ovo nije tvoj pad. Ovo je samo gola surova hrvatska stvarnost ljudske grabežljivosti, pohlepe, egoizma i osobne umišljenosti pojedinaca koji su ti razotkrili pravo lice. Tvoja veličina je neupitna – suze su mi potekle čitajući tvoje iskrene riječi izrečene iz dubine srca. Priznati nekome da je bio zavaran, da je bio u zabludi što je toliko vjerovao ljudima za koje je do sada mislio da su iskreni i dobronamjerni. To je ogromna veličina. Dragi Zvonko, ja sam mali, običan, nepoznati čovjek, profesor. Silno sam ponosan što hrvatski narod ima sina poput tebe o kojem će svaki istinski učitelj govoriti svojim učenicima kada ih bude učio o domoljublju i učio kako se voli Domovina. Svoje đake sam tome učio i učit ću dok god budem mogao. Tvoja politička sudba tek počinje. Idem s tobom, ako me želiš u svojim redovima dalje. Gradit ćemo kostur koji će biti politička struktura. Na njega ćemo dodati ono što ga oblikuje u skladno tijelo a to su iskreni, pošteni ljudi o kojima govoriš. I onda ćemo pokrenuti tog diva idejom pravde i pravednosti, čestitosti i poštenja i zasvijetlit će sjajnim plamenom ideje koja će povesti hrvatski narod. Zvonko, dozvoli da kažem prijatelju, nećemo stati. Tek sada krećemo, otriježnjeni i poučeni - što nas nije ubilo to nas je osnažilo i učvrstilo našu vjeru. A izbori će pokazati lažnu slavu lažnih pobjednika. Judini sinovi su iz pakla ponikli.
Bog i Hrvati! Za Dom spremni! Krešimir Mihajlović

Nema komentara:

Objavi komentar