1) Meni je logičan ovaj posjet. Pa za Milanovića su naši branitelji šovinisti, a – sjetimo se – vlast u Srbiji ga je odmah dopunila izjavivši da su to ustaše. Dakle jednak odnos prema hrvatskim braniteljima pokazuje da je I jednima I drugima njihov narod isti – srpski!
IZJAVA STOŽERA POVODOM DOLASKA PREDSTAVNIKA SRBIJANSKE VLADE VUKOVARU 17. RUJNA 2013. GODINE
Trg Hrvatskih branitelja 1, 32 000 Vukovar
Tel/mob: 098/995 4734, 098/463 436 e-mail:vustozer@gmail.com
Vukovar,17.rujna, 2013.g
Izjava Stožera povodom dolaska predstavnika srbijanske Vlade Vukovaru 17. rujna 2013. godine 1990. godine, hrvatski narod je jasno i glasno rekao NE Beogradu, a od 1991. godine i službeno Beograd i Srbija nemaju više nikakove kompetencije niti ingerencije na Hrvatskom teritoriju. Odgovor na te odluke došao je u obliku velikosrpske agresije. Po završetku Domovinskog rata i procesa "mirne reintegracije" hrvatskoga podunavlja, Vukovar ponovno postaje branikom Hrvatske opstojnosti i integriteta. Do koje granice Hrvatska politika i vladajuće strukture nisu u stanju kontrolirati vlastite demokratske procese vidljivo je iz današnjih posjeta predstavnika srpske Vlade Uredu gradonačelnika Grada Vukovara Željka Sabe. Podanički mentalitet suvremene tehnokracije, koja je na vlasti od nacionalne do lokalne razine, u očajničkom pokušaju da se nosi s novonastalom situacijom u Vukovaru još jednom duboko vrijeđa i poništava sve vrijednosti, koje su proizašle iz žrtve Vukovara i Domovinskog rata - domoljublje, istina, vjera, pravda... Dočekivanjem srbijanskih vladinih dužnosnika u Vukovaru danas se još jednom sili prijateljstvo bez povjerenja. Protudruštvo u kojem živimo daje legitimitet predstavnicima srbijanske Vlade, koji po pitanju provedbe Hrvatskog zakonodavstva nisu pozvani davati svoje mišljenje u Vukovaru. Izjave dužnosnica srbijanske Vlade još jednom potvrđuju sljedeće:
1. da su srbijanske vlasti u Srbiji legitimni predstavnici srpske manjine u Republici Hrvatskoj,
2. da velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i grad Vukovar nije po njihovom mišljenju relevantan faktor u bilo kakvim razgovorima s predstavnicima lokalnih vlasti u Vukovaru, kao ni genocid i ratna odšteta za počinjene materijalne štete i duševne boli,
3. žrtva Vukovara po njihovom mišljenju, iako priznata zbog činjenice da Vukovarci pate i osjećaju, nije dovoljnim razlogom da bi grad Vukovar dobio poseban status, ukazujući na činjenicu, da bi na taj način i cijela Hrvatska mogla postati žrtvom.
4. Tutorskim odnosom prema inicijativi Stožera i građana grada Vukovara pokazali su do koje razine srpska Vlada sebi daje za pravo da i dalje može utjecati na odluke kojima se izgrađuje budućnost ovoga grada što im lokalna vlast i gospodin Sabo sramno omogućavaju.
5. Nažalost, predstavnice srpske Vlade svojim dolaskom u Vukovar daju izvrstan primjer našoj Vladi, kako i na koji način se treba skrbiti o svom narodu.
U takvom kontekstu i okružju gradonačelnik grada Vukovara niti jednom svojom izjavom nije pokazao da razumije svu tragičnost cjelokupne situacije u koju je ponovno svojom bešćutnošću i nestručnošću doveo grad Vukovar. Kontekst europskih predpristupnih programa i politike prekogranične suradnje bezuspješno koristi kako bi ukazao na nužnost perspektive buduće suradnje s Republikom Srbijom. . Vukovar je pokazao i krajem devetnaestoga stoljeća, početkom dvadesetoga a i prije Domovinskog rata, da je u stanju razvijati i voditi investicije, to može i sada, a ako gospodinu Sabi to nije jasno ili ako vidi ostvarenje investicija samo u prekograničnoj suradnji s Republikom Srbijom, toplo mu preporučamo za boljitak i razvoj grada, da odstupi s mjesta gradonačelnika i da ustupi mjesto sposobnijem od sebe. Građani Vukovara ne moraju nikoga uvjeravati o svojoj miroljubivosti, dobroti i uljudnosti, jer Stožer i građani ne trebaju tutore srbijanske provenijencije da im govore kako se trebaju ponašati i provoditi zakone vlastite države. Gradonačelnik Željko Sabo nema legitimitet istupati u javnosti na način koji to čini pod pokroviteljstvom prekograničnih prijatelja koji nas dobrosusjedskim savjetima žele urazumiti i naučiti kako se odnositi prema srpskoj nacionalnoj manjini. Gradonačelnik Sabo, umjesto da u Vukovar dovede premijera i predsjednika vlastite države, on ugošćuje predstavnike srpske Vlade i na taj način potvrđuje činjenicu da hrvatska vlast nema integriteta i poštovanja prema vlastitom narodu. Srbijanski predstavnici ne žele uvidjeti niti pokazati ni najmanje pijeteta prema žrtvama, koje su nažalost zbog njih i njihove politike nastale. Smatramo, da srbijanska predstavništva ne trebaju više dolaziti u Vukovar osim ako neće prije toga posjetiti Ovčaru i pokazati počast poubijanim ranjenicima i bolničkom osoblju. Upravo na ovaj način, lokalne vlasti na čelu s gradonačelnikom Sabom, građane grada Vukovara tjeraju u agresiju kako bi se postigao oružani incident, a ne spriječilo nasilje. Ovaj pasivno-agresivan čin gradonačelnika ponovno je silovanje žrtve i svega onoga što ljudi zajedno sa Stožerom demokratskim putem žele postići. Koliko god nas svojim provokativnim postupcima tjerali na mržnju, neće te uspjeti! Koliko god nas tjerali na agresiju nećete uspjeti! Mi ćemo uspjeti i ustrajati pri mirotvorenju kao i 1991. i odbijamo mrziti bez obzira na sve vaše provokacije! Sa vjerom u Boga i hrvatski narod za hrvatski Vukovar i Republiku Hrvatsku
2) Zato je I prirodno da je Pupovac I njegovi brane Milanovicevu politiku: Pa njemu je barem jasno da se tu provodi Velikosrpski Memorandum 2. Tako da oni doista dobro vide tko je najveca smetnja u tome. Klemm im bi se, zapravo, trebao zahvaliti na tome sto su ga stavili rame uz rame s Crkvom u Hrvata!
A nas Zvonko im je, naravno, terorist!
KLEMM UZVRAĆA SRPSKIM 'NOVOSTIMA': JA NACIONALIST? NEKA PREBROJE KOLIKO SAM SRBA I MUSLIMANA ZAPOSLIO!
U članku nazvanom 'Pesnice desnice' kaže kako su 'dobro umrežene i organizirane udarne sile hrvatske desnice, u vidu Katoličke crkve, HDZ-a i njihovih satelitskih udruga, pokrenule još jednu od svojih, sada već prepoznatljivih, koordiniranih akcija protiv vlade Zorana Milanovića. Pupovčeve novine iz udobnosti svoje elitne lokacije (Zagreb, Gajeva ulica) opet odapinju otrovne strelice. Ovog puta one su usmjerene na katoličku Crkvu, HDZ, i Josipa Klemma, prekaljenog branitelja Domovinskog rata kojeg pero novinara 'Novosti' nije niti malo štedjelo. Novosti: 'Katolička Crkva i HDZ su glavni izazivači nasilja u Hrvatskoj. Izvršitelj? Josip Klemm! Tako se među inim objedama u članku nazvanom 'Pesnice desnice' kaže kako su 'dobro umrežene i organizirane udarne sile hrvatske desnice, u vidu Katoličke crkve, HDZ-a i njihovih satelitskih udruga, pokrenule još jednu od svojih, sada već prepoznatljivih, koordiniranih akcija protiv vlade Zorana Milanovića. Vrh Crkve izvršio je mobilizaciju čim je popis stanovništva pokazao kako su se u Vukovaru ostvarili uvjeti za provođenje Ustavnog zakona. Kako ne bi bilo dvojbi u kojem smjeru kler i stado trebaju djelovati, u Vukovar je u travnju stigao osobno kardinal Josip Bozanić kako bi još jednom podržao zahtjeve HDZ-a i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara', tvrdi se u tekstu. Kao produžena ruka ove 'buntovne organizacije' za koju obavlja 'prljavi' dio posla, spominje se i Josip Klemm za kojeg se kaže: 'Taj bivši specijalac, a danas bogati i utjecajni vlasnik zaštitarske tvrtke je još za vladavine HDZ-a stekao iskustvo s braniteljskim skupovima. Policija nije slučajno ispitala Klemma o njegovoj ulozi u organiziranju sadašnjih vukovarskih prosvjeda', piše u Novostima. U članku se potom zaključuje kako Klemm kombinacijom prijetnji predbacuje odgovornost za izazivanje kaosa na Vladu, kao je on čovjek koji se uniformiran kreće po Hrvatskoj, odaje počast preminulom teroristu (misleći na Bušića) i zapošljava 800 ljudi pod oružjem te prijeti eskalacijom nasilja.
Klemm: 'Ovakvim tekstovima ponovno žrtvuju srpski narod!'
Što je na sve to rekao hrvatski branitelj, Josip Klemm?
"Po ovome što oni pišu, ja sam najveći nacionalist u Hrvatskoj. Ni ne slute koliko prijatelja Srba imam koji bi rado posvjedočili o mom 'nacionalizmu'. Oni koji su me uzeli na zub mogu lako provjeriti koliko sam ja kao 'nacionalista' zaposlio Srba i Muslimana. Nema tu govora o 'zveckanju oružjem' jer meni je rata dosta. Onaj tko je prošao rat, ne želi ga priuštiti mladim naraštajima. Upravo ovakvi njihovi, huškački tekstovi zovu na nered, a ja ovom prilikom pozdravljam sve Srbe koji su bili u ratu i pozivam na oprost neprijateljima. To nas je naučila upravo Crkva koja, vidim, njima nije sveta. Crkva je jedina ostala vjerna braniteljima, a i mi u njoj nalazimo spas. Tekstovi kojima se 'Srbima u Hrvatskoj otvaraju oči', poput ovih u Novostima, zapravo se ponovno žrtvuje srpski narod. I to se čini svjesno, kao i prebacivanje odgovornosti o tome tko je kriv za izazivanje nasilja.", rekao je Josip Klemm za portal Dnevno.hr.
· Autor: Snježana Vučković / Dnevno.hr
3) A kad vec spominju I nasega Zvonka evo I teksta koji je meni posebno drag jer povezuje Zvonka s mojim Bokeljom Vjenceslavom Čižekom.
ZVONKO BUŠIĆ SPASIO SE. IZIŠAO JE IZ PLATONOVE ŠPILJE
Na prvi pogled doima se nemoguće, a ponajprije neusporedivo: kako izjednačiti jedan demokratski s jednim nedemokratskim, autokratskim i totalitarnim sustavom, a pritom - kakve sve to može imati veze s konačnim oslobađanjem Zvonka Bušića, danas najpoznatijega hrvatskog mučenika, moguće usporediva s Frankopanom i Zrinskim, a posebno s hrvatskim Mandelom - Vjenceslavom Čižekom!? Govorim prije svega o političkome nemoralu, a onda i o nemoralu uopće prikazanome kao moral ili o nenarodnome prikazanom kao narodno, o neljudskome ponuđenom kao ljudsko.
Moralno i političko zlo suvremenoga svijeta najočitije je upravo u Sjedinjenim Američkim Državama i u Sjevernoj Koreji, u osnovi vladanja vrlo sličnima. Ono američko Zvonko Bušić itekako je iskusio.
Etiketa terorista
U oba sustava olako se ljude osuđuje na smrt ili na doživotnu robiju. Bušić je na doživotni zatvor osuđen ne za svoj nego za propust poginuloga koji nije valjano baratao bombom koju je pronašao. Bušić jest iz neopreza to prouzročio, međutim kada Amerika nekomu nalijepi etiketu 'terorist', onda nema ni pravde ni pravedna suđenja: to je kao kada se Hrvatu nalijepi etiketa 'ustaša'; tada pomoći nema niti ju treba očekivati. Rigidni policijsko-vojni američki sustav trenutačno lijepi etikete terorizma: kemijsko je oružje zabranjeno, ratujte onim dopuštenima iz naših skladišta, mi smo najjača svjetska vojna industrija; tu je bit svega skupa u trenutačnoj svjetskoj jazbini. (Odnosno u činjenici da su 'američki saveznici' na terenu stali gubiti, pa da se to zaustavi...) Nikako se ne može nazvati uistinu demokratskim, nego samo lažno demokratskim sustav u kojemu je proklamirana demokracija, a na izborima pobijedi osoba koja je dobila manje glasova od gubitnika izbora, čemu svjedočimo, i ne jednom. Takozvani demokratski sustav Sjedinjenih Američkih Država, dakle, ne temelji se na demokraciji, i eto političkoga nemorala kao morala, laži kao istine, neljudskoga kao ljudskoga itd. Eto onda i odraza svega toga na pojedinca, u ovomu slučaju na Bušića. Prigovore da njihov sustav glasovanja nije demokratski Sjedinjene Države odbijaju time da njima tako odgovara: da su neke manje države utjecajnije, neke veće manje utjecajne, neke vrijede na ovaj, neko na onaj drukčiji način i slično, a sve – unaprijed zadano tzv. 'brojem elektora', ne stvarnim brojem ljudi i njihovih glasova. Na kraju krajeva – odlučuje jedan čovjek. I Sjeverna Koreja prigovore demokratskoga svijeta odbija sličnim razlozima, u osnovi jednakima: da to njima u njihovoj kući tako odgovara, da imaju 'podršku naroda'... I Amerikanci imaju 'podršku naroda', ali ne zaboravimo da mozgovi, politički i spoznajno, mogu biti isprani i doslovno i vrlo pronicljivo, nevidljivo, suptilnim i sustavnim načinima, medijima uostalom...
Bušić je bio intelektualac
Uski sloj intelektualaca oslobađa sebe znanjem, prividno se uklanja zlu, tek spoznajno, a u osnovi im je teže jer - znaju u čemu su! Bušić je bio intelektualac. I u Sjevernoj Americi i u Sjevernoj Koreji o tomu tko će biti vladajući odlučuje već vladajući - novac, ne ljudski glasovi; oni samo potvrđuju novcem već odlučeno. Pritom su Sjevernokorejci zapravo manje licemjerni od Sjevernoamerikanaca koji sustav vladavine novca - zlatnoga teleta - zamataju u privide demokracije, dok su Sjevernokorejci bahati posve izravno, nekakvi ih se izbori zapravo i ne tiču, ne troše na to ni pare niti riječi, ne varaju time svoj puk: vođa je nasljedan! 'Tko ima vlast, ima pare, tko ima pare ima vlast'. (Kaže stih!) I u Americi je vođa nasljedan i jednako vrijedi isti stih 'tko ima pare ima vlast...' s time što su tu prividno dvije mogućnosti, a u osnovi je samo jedna jer demokracija (narod je vladar) znači isto što i republika (narod je kralj) pa je svejedno tko će biti izabran za vođu, demokrat ili republikanac, jednako svejedno kao i u Sjevernoj Koreji: vlada novac, tko god bio na čelu. Koreja je tu pak licemjernija od Amerike pa su i u političkomu licemjerstvu jedan – jedan. Naime, sjevernokorejanski je službeni naziv države: Demokratska Narodna Republika Koreja, dakle umjesto američkoga dvostrukoga, trostruki pleonazam, vrlo nakaradan! Nije narodna, narod se ništa ne pita, time nije ni demokratska, a onda niti republika(nska). Nije to ni Amerika, iako se narod prividno pita, ali to je nebitno! Zna se tko će i kako će vladati, kako god bilo na izborima! Razlika je s novcem samo utoliko što je on u Koreji već u rukama vlasti, a u Americi je vlast već u rukama novca; u osnovi - jedno te isto! Da su pravi izbori, koji ne bi ovisili o novcu, nego o volji glasača, lako je moguće da bi i neka treća mogućnost u Sjedinjenim Državama imala prigode, bolje reći - neka druga mogućnost, osim hinjene demokracije ili hinjene razlike: demo-kracija = re-publika, dakle demokrati = republikanci. Hinjene koliko i sjevernokorejske, samo – suptilnije! A kako je tamo gdje jest uistinu demokracija, recimo u nas, u Hrvatskoj ili zašto tu današnju Hrvatsku čovjek koji je život žrtvovao za njezinu slobodu i demokraciju nije mogao podnijeti kada se konačno u njoj našao, nego ju je nazvao 'Platonovom pećinom' te otišao u Smrt kao u svoju konačnu slobodu?! Jednako kao i tisuće njezinih branitelja koji su digli ruku na sebe prije njega. To je stoga što u Hrvatskoj - od izbora u izbore - vlada ljudski šljam. Iznimke, rijetke iznimke - potvrđuju to pravilo, kako su zapisali već stari Latini: Nulla regula sine exceptione. Vladaju barbaćepi, face od mojemuča, kako bi rekao Držić! Pošten Hrvat ne će u politiku niti u vlast, a ako i hoće - kako je moguće htio i Zvonko Bušić - ne može jer su tamo već najgori hrvatski ljudi, najnekarakterniji, najsebičniji, najsebeljubiviji, najnehumaniji, najgrabežljiviji, najpodmitljiviji, najbezočniji, najnemoralniji, najneprincipjelniji, najfukarskiji... Isti dan će na sebi nositi i komunističke i vjerske ili bilo koje druge oznake - samo da se dočepaju vlasti: ne govorim ad personam; govorim ad rem. Nije samo jedan primjer ni samo jedan slučaj – tako je iz dana u dan, iz godine u godinu! Na vlasti su 'interesne skupine/zločinačke organizacije/ Bog se zove dolar/ možda euro/ Vragu je ime Banka/ Vrag tako čuva Boga i umnaža ga/ Bog jer u vražjim poslima u nama/ Spasitelju je ime Smrt...' (kažu stihovi). Ako su stihovi istiniti, Zvonko Bušić spasio se. Izišao je iz Platonove špilje u kojoj svjetlo izvana osvjetljava tako da ne vidimo stvarnost nego sjene kao privid stvarnosti... On je, nadajmo se, ušao u Svjetlost vječnu. Ne onu tek 'izvan Pećine', tek privremenu svjetlost života koja je nepodnošljiva i tjera nas natrag u špilju.
"Hrvatski novac u hrvatskome džepu"
On je robijao za Hrvatsku koja ga je - za nagradu - na kraju ubila, ali robijao je u civiliziranim uvjetima u kojima je tjelesno izdržao, dok je hrvatski Mandela, Vjenceslav Čižek, robijao u Zenici te od batina i zapuštenosti oslijepio, anonimno (u nas), u svijetu je bio poznati 'zatočenik savjesti' za kojega se zalagao Amnesty International. Bušić, s nalijepljenom etiketom, nije mogao imati tu zaštitu, ali uspoređujem ih jer jesu usporedivi, jer jesu bili neustrašivi junaci i sličnih sudbina. Čižek i nije mogao doći u Hrvatsku, i bolje da je u Svjetlost vječnu otišao ipak na vrijeme. 'I sit svega toga napustio sve bih/ kad smrću i ljubav uništio ne bih' (opet stihovi); međutim ljubav za domovinu kojom su se Bušić i Čižek borili za Hrvatsku ne će biti uništena, ne može, uvijek se iznova rađa, svaka smrt svakoga istinskog domoljuba samo rasplamsava ljubav za Hrvatsku u svim istinskim domoljubima. Konačno, u čemu je to suvremena Hrvatska sa svojom 'pravom' demokracijom ipak gora od one hinjene i u Sjevernoj Koreji i u Sjevernoj Americi? I tamo i gotovo svugdje drugdje u svijetu ljudi izabrani na vlast prije svega i ipak brinu o državi, o domovini, o narodu, to i moraju, dok u Hrvatskoj neljudi izabrani da vladaju brinu isključivo i samo o sebi i o svojim interesima, odnosno o interesnim skupinama čiji su dio; zbog njih se i donose zakoni. Dakle zakone donose sebe radi. Time je današnja Hrvatska nemoralna država. Naime, nemoguće je da je u trenutku kada je Tuđman radio na izbavljenju Hrvatske iz jugozagrljaja baš ona najizdašnije punila tadašnju saveznu blagajnu, da se stoga i tražilo da 'hrvatski novac bude u hrvatskome džepu', a da je sada sav taj novac nekamo nestao i da su na sve strane, doslovno posvuda - milijunski i milijardski dugovi koji se 'saniraju' još nemoralnijim 'predstečajnim nagodbama' itd., itd., itd. Ali, dalje nema više kud! Taj novac negdje jest! Nema ga jedino u državnoj blagajni. Zvonko Bušić je - uvjeren sam - i to shvatio. Možda ona neuništiva ljubav za domovinu koja je upravljala životom Zvonka Bušića ipak ukaže nekomu od nas neki put, usmjeri na NEKU MOGUĆNOST OPSTANKA...?!
Ovako kako sada ide, doista više ne ide!
dr. sc. Stijepo Mijović Kočan
Hrvatski tjednik
Hrvatski tjednik
Nema komentara:
Objavi komentar