Afera Perković nije - ne još - istjerala King Konga, ali je istjerala jednog agresivnog pavijana i njegov čopor crvenoguzih majmuna. A stara kineska poslovica kaže, "što se majmun više penje, bolje mu se vidi guzica". Tako je i pozitivna posljedica ove tragične afere, koja će na žalost trajno narušiti međunarodni ugled Hrvatske, ta što je jedna društvena mreža proizašla iz komunističke tajne policije konačno otkrila svoje pravo lice i - svoje naličje. Mnogi danas ne mogu dokučiti razloge zadnjih poteza šefa SDP-a koji su Hrvatsku doveli do sankcija. Tragikomično srozavanje jedne vlade, nominalno lijeve, na razinu političkih redikula tipa Lukašenka, i skretanje u radikalnu nacionalističku retoriku koja nije u prirodi SDP-a ipak ima svoje racionalno objašnjenje, ma koliko sve na prvi pogled djelovalo iracionalno. Mi ne možemo znati zašto je točno Perković tako važan - možemo samo nagađati i spekulirati, ali zato možemo s priličnom sigurnošću reći što i zašto Milanović i ekipa pokušavaju smuljati i zašto ćemo zapravo dobiti sankcije. Samo treba pogledati što on želi postići, a ne što govori. Njegov vapaj "vjerujete li svojoj demokratski izabranoj vladi ili nekoj tamo Reding" zvuči poput onog kad vas žena uhvati u preljubu, pa se vi vadite rečenicom "Draga, vjeruješ li meni ili svojim očima?" i jednostavno je uvreda za svačiju inteligenciju. Isto tako je uvreda za inteligenciju i Milanovićeva laž da ona inzistira na Perkoviću jer je u predizbornoj kampanji: članovi EK se ne biraju na izborima. Jučerašnji nastup na TV Orsata Miljanića, koji je telećim pogledom i glumljenom hladnokrvnošću uporno javnost pokušavao uvjeriti da nema nikakvih sankcija je bio posve u skladu s njegovim imenom koje inače znači - medvjed, a gledati čovjeka koji bi trebao pronaći izlaz iz situacije kako ne može pronaći izlaz iz studija, kako besciljno baulja pred kamerama i odbija se od zidova je bilo pomalo tužno. Skoro da ih čovjeku bude žao. Kažem,skoro. Njegovu i Milanovićevu primitivnu retoriku "šta mene briga šta ta Reding priča, ko je uopće ona, u 'rvackoj sam ja gazda a ne ona" neću ni komentirati, ona nije dostojna ni Keruma. Možda je negdje na razini Mamića. Inzistiranje na tome da će se zakon promijeniti sad, ali primjenjivati tek od srpnja iduće godine, naoko djeluje posve iracionalno. On tvrdi da ne radimo ništa pogrešno i nemoralno, i da ne tražimo ništa na što nemamo pravo, ali promjena već dogovorenog zakona tri dana pred ulazak u EU jest i pogrešna, i nemoralna, i teški ciganluk, i na to nitko u EU nikad nije imao pravo niti će ikad imati. Pokazalo se da je laž je da se to radi zbog branitelja koje bi Srbija kad uđe u EU, za dvadesetak godina, mogla tražiti. Braniteljima je svejedno hoćete li zakon primjenjivati od sutra ili od srpnja iduće godine i taj izgovor je napušten. U vodu je pala i laž da se radi o ravnopravnosti - tu laž je raskrinkala Reding, objasnivši da su i Češka i ostale zemlje morale prihvatititi primjenu EUN-a bez vremenskog ograničenja. Čemu onda ne primjenjivati nalog odmah i izbjeći Zakon će ioanko biti prihvaćen, pa tu i priče kako nitko s nama neće brisati pod padaju u vodu, kao da je uostalom poštivanje zakona nekakvo "pokoravanje"? Ni priču o tome da su Slovenija i Češka imale deset mjeseci za implementaciju zakona nitko nije kupio: kad su oni ulazili u EU bila su druga pravila, do našeg ulaska su postrožena zbog loših iskustava s balkanskim Rumunjskom i Bugarskom, i morali smo sve zakone uskladiti s EU prije ulaska. Čemu onda odgoda primjene zakona koja automatski znači sankcije, a naoko Milanoviću ne donosi ništa, ako ništa od onog što Milanović navodi očito nije istina? Da bi se pokazalo mišiće, kako kaže Picula? Pa koja to budala na taj način pokazuje mišiće? Ne, čak ni oni nisu toliko glupi, iako Milanovićeva iznenađenost jučer, kad je saznao za sankcije, upućuje na to. Teško je naime povjerovati da su u Banskim dvorima povjerovali u vlastitu laž da sankcija neće biti, kad je svakom tko ima makar pola mozga bilo jasno da hoće. Ključ razumijevanja je u inzistiranju na odgodi primjene zakona do sredine iduće godine. Sve što Milanović radi je u cilju toga da se, kad se već poništenje "Lex Perkovića" ne može izbjeći, to bar odgodi do sredine iduće godine. Zašto do tada? Jer Milanović računa da će u tom roku uspjeti promijeniti ustav! Kad bi u tom naumu uspio - što je malo vjerojatno, jer će Karamarko, ako ima više od dvije ganglije spojene na leđnu moždinu, odbiti sudjelovati u toj farsi - pokrenuo bi suđenje Perkoviću u Hrvatskoj. Na taj način bi suđenje ostalo pod kontrolom, moglo bi ga se usmjeriti u željenom pravcu i prikriti ono što se želi prikriti, a što bi moglo isplivati na sudu u Njemačkoj, na koji UDBA nema utjecaja i koji ne može kontrolirati. Usto, kao bonus, moglo bi se sve skupa preokrenuti u suđenje HDZ-u i Tuđmanu. Hrvatsko je pravosuđe strogo kontrolirano, kao i mediji koji bi sa suđenja izvještavali, Njemačko nije. Što bi se točno moglo saznati na tom suđenju nemoguće je točno reći - spekulira se o umiješanosti Ivice Račana, koji je u vrijeme Đurekovićevog ubojstva bio na čelu CK, bez čijeg odobrenja UDBA navodno nije ubijala - ali o čemu god da se radi, sigurne su dvije stvari. Prva je da je to nešto krupno što se pod svaku cijenu želi sakriti, kad su Milanović i Josipović zbog toga spremni ići u sukob s cijelom EU, ugroziti svoju vjerodostojnost kod birača, i dovesti zemlju pod režim sankcija. Druga je da će to suđenje, bude li se događalo u Njemačkoj, ozbiljno ugroziti status oligarhije u Hrvatskoj koja kontrolira sve od medija do privrede i od sudstva do politike, oligarhije koja je posve nalik na onu Putinovu u Rusiji proizašlu iz nekadašnjeg KGB-a. I tamo su svi tajkuni, političari, i ljudi koji nešto znače povezani vlastitom ili obiteljskom prošlošću s KGB-om: za ostale su tu tek mrvice. Oni ne bi ovoliko riskirali i u ovakve se egzibicije upuštali kad ono što Perković zna, ili ono što bi se na politički nezavisnom sudu moglo otkriti, ne bi predstavljalo više nego ozbiljnu prijetnju cijeloj mreži. Sve navodi na zaključak da je odgoda promjene zakona samo pokušaj da se isposluje da se Perkoviću sudi ovdje, pod svaku cijenu. Pogledate li Milanovićeve akcije od početka krize s Perkovićem - inzistiranje na osnivanju komisije za ispitivanje komunističkih zločina, inzistiranje na tome da treba mijenjati ustav kako bi se sudilo Perkoviću, optuživanju svega i svakog osim sebe da koči procesuiranje Perkovića, nacionalistička retorika u kojoj ide čak toliko daleko da Nijemce zove Švabama - što je izraz usporediv s "crnje" ili "srbende" i ispod je razine normalne političke komunikacije - jasno razotkrivaju o čemu se radi. Milanović tvrdi da je ubojstvo njemačkog građanina u njemačkoj unutarnje pitanje Hrvatske, i da je nepoštivanje potpisanog međunarodnog ugovora pitanje suvereniteta i nacionalnog ponosa. On u tome ide tako daleko da je čak rekao da su oni koji bi da se Perkoviću sudi po europskim standardima, tamo gdje je zločin počinjen, izdajice i da im treba oduzeti državljanstvo! Traži se svaki način da se dobije podrška javnosti za suđenje Perkoviću u Hrvatskoj. To bi suđenje bilo farsa neovisno o presudi, i na njemu bi se prikrili pravi nalogodavci i cijela struktura koja je ubojstva naređivala. Prikrila bi se istina o Jugoslaviji kao kriminalnoj i terorističkoj državi kojom je vladala ista oligarhija koja danas iz pozadine drma Hrvatskom, u kojoj je carevao kriminal i korupcija i koja se služila ubojstvima da bi ih prirkila. A najbolji dokaz da je tome tako je dala sama partija jučer, uhićenjem Boljkovca. Mnogi misle da je to samo još jedan od naoko nelogičnih i teško objašnijivih poteza SDP-a, ali nije. Jednostavno je. To bi, očito, trebao biti signal Europi, a i hrvatskoj javnosti, da smo mi sposobni sami procesuirati komunističke zločine. No upravo taj bezumni, iznuđeni potez dokazuje suprotno, dokazuje da je pravosuđe u Hrvatskoj krajnje korumpirano i da reagira na svaki mig politike! Nije Boljkovac uhićen upravo u ovom trenutku slučajno, nakon istrage od nepunih 70 godina. A usto pokazuje i koliki su razmjeri panike u redovima kukuriku partije. Još pred dvije godine, kad je Karamarko pokušavao strpati Boljkovca pred sud, radili sve što je bilo u njihovoj moći da ga oslobode, pokrenuli medijsku kampanju protiv Karamarka i prikazivali ga kao ustašu koji bi da "hapsi antifašiste", i govorili da se radi samo o distrakciji s važnijih problema u državi. Svi režimski mediji su stali na stranu Boljkovca i "antifašizma". Danas su, očito, ti zločini postali najvažniji problem - jer EU politička ubojstva i politički terorizam, terorizam iza kojeg stoje vlade država, shvaća krajnje ozbiljno. Naravno, od suđenja Boljkovcu ne treba očekivati mnogo. Čak i ako se prije suđenja vlada promijeni na prijevremenim izborima, stare udbaške strukture u pravosuđu će ostati netaknute. Toj hobotnici koja davi Hrvatsku od njenog rođenja na kraj očito ne može stati nitko u Hrvatskoj, ali bi možda Njemačko pravosuđe moglo označiti početak njihovog kraja. I zato vlada i pod cijenu sankcija ne odustaje od toga da ne izruči Perkovića. Zakon će promijeniti odmah, nadajući se da će to biti dovoljno da EK odustane od sankcija, ali uz balkansku prevarantsku klauzulu kako ga neće primjenjivati prije sredine iduće godine. Pritom bulazne o nekakvom "nacionalnom ponosu" - a gdje im je bio kad su razgovarali s Nikolićem, jesu li i njega pitali za Marića zbog ponosa, ili za nestale u Vukovaru, povlače li zbog ponosa tužbu za genocid protiv Srbije? - ali čak nemaju obraza reći pravi razlog odgode primjene zakona. Hoće li im taj spin proći? Kod Hrvata možda. Ispitivanja javnog mišljenja, koja pokazuju da preko 30% Hrvata vjeruje da se "lex Perkovićem" želi zaštiti od izručenja sve građane - kao da je Njemačko pravosuđe poput onog u Zimbabweu pa Hrvati ne bi pred njim imali pravedno suđenje - a ne samo udbašku kamarilu, pokazuju da glupih ima podosta. Međutim, kod Europske komisije takav prevarantski spin neće proći, njihove namjere su preočite. Oni ipak neće odustati, pokušat će organizirati suđenje Perkoviću u Hrvatskoj pod svaku cijenu, na što će EU, očekivano, odgovoriti zaoštravanjem sankcija. Zato ova čitava mučna priča izaziva miješane osjećaje. S jedne strane, ona je razotkrila do kraja crvenu majmunovu stražnjicu u koju on sad gura kolektivnu glupu glavu i tvrdi da Perković nikog ne zanima, da o tome Njemačke novine ne pišu i da je to tako samo neka Reding koju u EU nitko ne zarezuje. Oni će njima sve objasniti. S druge, ostavit će trajne loše posljedice na ugled Hrvatske, i status svih nas kao njenih građana. Naravno, samo njemačko pravosuđe neće biti dovoljno da bi se majmuna na kraju i streslo s grane: ono će otvoriti pukotinu u toj neprobojnoj oligarhijskoj strukturi, no najveći dio ćemo morati obaviti sami. A to neće biti jednostavno, jer je ogroman broj Hrvata bio na ovaj ili onaj način povezan s njima. Mnogi su cinkali tajnoj policiji brata, oca, susjeda, kolegu, i boje se otvaranja arhiva kao samog crnog vraga. Samih udbaša i nije bilo tako mnogo, no mreža doušnika je bila ogromna. U zemljama poput Češke ili istočne Njemačke, koje su otvorile arhive, pokazalo se da je broj suradnika i doušnika tajne policije dosezao između jedne četvrtine i trećine stanovništva, i uglavnom su cinkali svoje najbliže i osobe od najvećeg povjerenja. Zato će otpor u samoj Hrvatskoj biti strahovito jak. UDBI upravo zato treba objaviti rat na svim frontovima, jer cijenu smo upravo platili, pa onda to treba i iskoristiti....
Nema komentara:
Objavi komentar