NASEM ZVONKU BUŠIĆ S LJUBAVLJU
Igor Šipić
Dragi Josipe, znam, vidio sam vijest. Nije li čudno da je to počinio u prijelazu s Dana hrvatskih mučenika, koji je jučer, 31. kolovoza, obilježen u Udbini? Da, bio je hrvatski mučenik. Predstavljao sam knjigu Tomislava Marijana Bilosnića - Zvonko Bušić Kronika o povratku Zvonka Bušića u domovinu, za nju pisao recenziju bio sam na njegovoj listi za bolju Hrvatsku, družili se, jeli smo triljske rakove i uštipke zajedno... što da kažem? Eto, kao da sam slutio, ona moja pjesma SPOMENIK "HRVATSKA", objavljena je u Hrvatskom glasniku u Gradišću. Posvećujem je sada posmrtno, okolnostima vrlo uvjerljivo, dobrom čovjeku i velikom domoljubu. Sve drugo pokazat će vrijeme.
SPOMENIK – „HRVATSKA“
OVO JE MOJA ZEMLJA
Knin na Dan domovinske zahvalnosti
Čekamo Spasitelja našega
Isusa Krista
Ponovno na svom mjestu
Tamo
Gdje treba biti
Upaliti Svjetlo života
Djevičanstvo
Veliku kozmičku Maticu
Malu zemaljsku Kuću
U koju se ulazi
I izlazi
Napušta svoja ognjišta
Vraća se
Zaustaviti
I stati
Kazati
Dosta!
Ovo je moja zemlja
Ližnjan, 5. kolovoza 2013.
Pred crkvom Sv. Janje (Agnesa) u Me dulinu nalazi se kameni kip „Hrvat ska“, u liku Bogorodice s Djetetom. Bilosnićeva knjiga „Zvonko Bušić“ predstavljena u Trilju i Podstrani. Poslije Splita, Gruda, Ljubuškog, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Zadra, Benkovca, Dugopolja, Vrgorca, Kaštela, Trogira i Imotskog, knjiga Tomislava Marijana Bilosnića «Zvonko Bušić» predstavljena je i u Trilju i Podstrani. U Trilju knjiga je predstavljena 26. svibnja u gradskoj kino dvorani, a u Podstrani 27. svibnja 2011., u hotelu San Antonio. Na predstavljanju knjige govorili su dr.sc. Igor Šipić, kao recenzent knjige, autor Tomislav Marijan Bilosnić i Zvonko Bušić, koji je zbog otmice američkoga zrakoplova proveo pune 32 godine u američkim zatvorima. Šipić je za ovu Bilosnićevu vrlo zanimljivu i intrigantnu knjigu rekao kako ona u ovom trenutku zauzima sam vrh hrvatske dokumentarne publicistike, jer je pisana vrlo detaljno, s bogatim povijesnim i dokumentarističkim materijalom. O životu i djelovanju Zvoka Bušića govorio je autor knjige Tomislav Marijan Bilosnić, koji je pročitao i pjesmu: 'Uskršnja molitva za Zvonka', objelodanjenu u zbirci «Molitve» nagrađenoj najprestižnijom nagradom «Tin Ujević!». Na kraju se nazočnima obratio i Zvonko Bušić, koji je pozvao domoljube na zajedništvo i domoljublje koje nije sebeljublje puno taštine. Podsjetimo, Bilosnićeva knjiga je kronika o otmici i otmičarima putničkog zrakoplova američke tvrtke TWA (Trans World Airlines) nad New Yorkom, o razlozima otmice i što se njome željelo postići. Otmicu Boeinga 727, u kojem se nalazilo 92 putnika, 10. rujna 1976. izazvala je skupina Hrvata i jedna Amerikanka - Zvonko Bušić, Frane Pešut, Petar Matanić, Marko Vlašić i Julienne Eden Bušić. Nakon otmice i suđenja Zvonko je proveo 32 godine u američkim zatvorima te tako postao najduže zatočeni politički zatvorenik u hrvatskoj povijesti. Pomilovan je početkom srpnja 2008., a u Hrvatsku se vratio 24. srpnja 2008.
Andja Luburic
Zvijezda!!
Jos jedna zvijezda na nebu
Zauvjek ugasi svoj sjaj.
Hrvatskom borcu uznese
Dusu u vjecni raj.
Hrvatski borac Zvonko je bio,
Protiv zloglasne udbe i titinog
Rezima cijeli zivot on je se borio.
Zvonko tisucam Hrvata diljem
Svijeta osjetise danas tugu,
U nasim srcima tuga vlada
Zvonko brate zasto, zasto nas
Ostavi sada??
A . L
Prijatelju Zvonko neka ti bude laka hrvatska gruda.... Obitelji duboka sucut od srca. Andja Luburic
Gojmir Milat
Zašto, zašto na sebe ruku ratniče stari-
Danas je moja Hrvatska tužna.
Danas moja Hrvatska plače,
Danas su moju Hrvatsku prekrili teški olovni oblaci.
Bože imali svjetla na kraju ovog tunela.
Poradi čega na sebe ruku ratniče stari.
Pola svog života gulio si, poradi domovine svoje Američke kazamate.
Zašto, zašto nakon trideset dvije godine teške robije.
Zašto, zašto, baš danas na sebe ruku ratniče stari.
Danas je moja Hrvatska tužna.
Danas moja Hrvatska plače.
Zašto, zašto na sebe ruku ratniče stari.
Bože imali svjetla na kraju ovog tunela.
Zašto, zašto ratniče stari na sebe ruku kad si bio svjetlo što svijetli u mračnom tunelu.
Bože, reci mi Bože koji su moji puti da izađem iz ovog mračnog tunela.
Zašto, zašto ratniče stari, ti si bio svjetlo da izađem iz ovog mračnog tunela.
O Bože zašto si dozvolio da se ugasi svjetlo u ovom mračnom tunelu.
Molim te Bože opet upali svjetlo da izađem iz ovog mračnog tunela.
Gojmir Milat
ŽIVOT INVALIDA RATNIKA !
Sanjam da pored tebe šetam ulicom kao nekada.
Sanjam da sa sinom igram nogomet u dvorištu našem.
Sanjam da sa tobom plešem uz pjesmu na zabavi večernji .
Sanjam da sa djecom svojom po ledini djedovoj trčim.
Sanjam da sa prijateljima na ratištu sam ,kao nekad .
Sanjam san ,san što mi sreću i volju za život vrati!
Ujutro kad se probudim samo tjeskoba u meni.
Znoj ili suze sa lica brišem , samo duboko udahnem ,
oko sebe pogledam ,sve je isto kao jučer!
Nada mi bila, da je to samo loš san bio, ali nije.
Suza mi ponovo poleti ,bol mi istina stvara,
da hodat ne mogu ,da vezan sam uz kolica ta.
Kolica ta što od Domovine za zaslugu ,dobio sam ja!
Koliko puta sam te Bože molio,da nađem si mir!
Koliko puta molio sam te Bože da me uzmeš k sebi.
Koliko gorkih suza sam prolio,jer ovakav život nisam sanjao,
jer ovakav život nisam htio, život vezan za kolica !
Prokleti svi ratovi ,što čovjeku život normalan oduzmu!
Sve dok mi Bog snagu da,sve dok mi crne misli život ne zasjeni !
Jer nije lako mi objasniti sinu ,zašto hodat ne mogu !
Samo Bog mi je tebe poslao ,tebe voljena ženo !
Tebe voljena ženo što mi djecu rodi , život novi moj prihvatila si !
Moja voljena ženo ,tebi i djeci našoj , ja život sad posvećujem!
Ti voljena ženo ,što u najgorim danima života moga ,uz mene ostala si !
Prihvatila moju tugu i dijeliš moju bol, prihvatila moj život !
Ivica Apatić -Bene37+
Nema komentara:
Objavi komentar