MIlanović o stanju nacije -odgovor
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović podnio je 24. rujna 2013. Hrvatskome saboru „Izvješće o stanju nacije“. Potaknut krajnje neargumentiranim, neistinitim i zlonamjernim tvrdnjama koje je iznio predsjednik Vlade, Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara hrvatskoj javnosti želi ukazati na sljedeće:
1. Predsjednik Vlade je govoreći o problemu uvođenja srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Gradu Vukovaru istaknuo da je riječ samo o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Stožer i dalje stoji na stanovištu da je riječ o protuzakonitom i protuustavnom činu. Naime, nasilno postavljanje dvopismenih natpisa na zgrade u kojima se nalaze neke državne institucije u Gradu Vukovaru izravno je kršenje članka 8. Ustavnog zakona, koji, podsjećamo, obvezuje sve da se odredbe Zakona moraju tumačiti u kontekstu poštivanja prava nacionalnih manjina, ali i većinskog hrvatskog naroda te da provedba odredbi Zakona mora biti u svrhu razvijanja dijaloga, snošljivosti, međusobnog povjerenja itd. Očito je svima, pa i stručnjacima Ustavnoga prava u Hrvatskoj, da je nasilna provedba odredbi članka 12. Ustavnog zakona, izravno kršenje i duha, ali i slova toga Zakona, i nikako nije u službi razvijanja dobrih i funkcionalnih odnosa između srpske narodnosne manjine i većinskog hrvatskog naroda u Gradu Vukovaru. To jedino ne razumije ili ne želi razumjeti predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Također, nasilno postavljanje dvopismenih i dvojezičnih natpisa izravno narušava mjesnu nadležnost lokalne uprave i samouprave za pitanja realizacije prava na službenu uporabu jezika i pisma neke nacionalne manjine. Naime, dvojezičnost (ili višejezičnost) se, prema Ustavnom zakonu kao i Naputku Ministarstva uprave za provođenje Ustavnog zakona, može realizirati samo odlukom nadležnog tijela lokalne uprave i samouprave, a to je u ovom slučaju Gradsko vijeće Grada Vukovara. U postojećem Statutu Grada Vukovara ta mogućnost nije predviđena na način i u opsegu kako to propisuje Ustavni zakon. Nasilno postavljanje dvopismenih i dvojezičnih natpisa na zgrade u kojemu se nalaze državne institucije je nezakoniti čin, čime je hrvatska Vlada na najbolji način pokazala kako će se odnositi prema onima koji drukčije misle, t.j. kako će se odnositi prema onima koji su branili i stvarali hrvatsku državu.
2. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske u svojemu je govoru, među ostalim istaknuo, da bi bili „obezvrijeđeni ako bismo dopustili gaženje vrijednosti antifašizma i sekularizma…“. Prosto je nevjerojatno u kakvoj ideološkoj tamnici živi gosp. Milanović i kakav sustav vrijednosti želi nametnuti većini hrvatskih građana. Više od 90% stanovnika Hrvatske izjasnilo se i smatra se kršćanima ili pripadnicima neke druge vjerske zajednice. To, prije svega, znači da u svojemu životu nasljeduju vrijednosti i baštinu vjere, odnosno, određenog religijskog civilizacijskog i kulturološkog nasljeđa. I o kakvom to onda sekularizmu govori predsjednik Vlade? Ili, pak, antifašizmu? Misli li predsjednik Vlade na „antifašizam“ koji je u smrt odveo tisuće ljudi u nebrojenim kolonama Križnoga puta (jedna od tih kolona završavala je i u Vukovaru)? Ili, možda, predsjednik Vlade misli na hrvatske dragovoljce i branitelje koji su se goloruki borili protiv velikosrpskog fašizma, u čemu on nije, a mogao je imati udjela? Ako je predsjednik Vlade mislio na potonje (a teško je u to povjerovati), onda ga svesrdno podržavamo, ali je u tom smislu krajnje uvredljivo s njegove strane što nas naziva crnokošuljašima i rušiteljima Ustavnoga poretka, jer oni koji su svojim tijelima i zdravljem gradili Hrvatsku ne mogu istodobno biti i njezini rušitelji. To nije logično, ali predsjednika Vlade Republike Hrvatske logika je već odavna, izgleda, napustila.
3. Ako je vjerovati iskrenosti riječi i stavova koje je iznio predsjednik Vlade, onda se zaista moramo pitati živimo li mi u istoj državi i u istom vremenu. Naime, gosp. Milanović smatra da su, među ostalim, antifašizam, sekularizam i LGBT zajednice „naša civilizacijska dostignuća i naš ustavni poredak“. Doista je bespredmetno čovjeku koji ne razumije i – što je osobito važno – ne podupire osnovne civilizacijske i kulturološke temelje današnje hrvatske države, tumačiti što su stvarna dostignuća naraštaja hrvatskih ljudi koji su u teškim ili manje teškim vremenima ustrajno i mukotrpno radili za boljitak ovoga naroda i ove zemlje. Zato nam se iz ideološke kuhinje neokomunizma i nameću protunaravni, a zašto ne reći i protubožanski programi spolnoga odgoja koji afirmiraju rodnu ideologiju, novoga obiteljskog zakona u kojemu se među načelima, a i člancima Zakona, ne spominje zaštita braka i obitelji, koji čine sve kako bi onemogućili raspisivanje referenduma o braku… Dakle, ako se, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, tako bespogovorno, osorno i totalitarno zalaže za prava nacionalnih i drugih manjina, gdje je nestalo njegovo zalaganje za prava većinskog hrvatskog naroda, katolika i obitelji? Treba li većina pognuti glave? Smije li većina išta reći ili će odmah pod udar represivnog aparata s optužbom da ruši ustavni poredak Republike Hrvatske? Hoće li hrvatska Vlada poduzeti sve zakonske mehanizme, kako je u svojemu govoru istaknuo gosp. Milanović, i za zaštitu hrvatskog nacionalnog identiteta, ili njega treba pustiti „niz vodu“? Ili je za budućnost Hrvatske važniji identitet seksualnih manjina? Ako ćemo se i složiti da svatko treba slobodno živjeti sa svojim uvjerenjima, zašto to pravo predsjednik Vlade oduzima hrvatskom narodu? Zašto to pravo uskraćuje hrvatskim braniteljima? Zašto to pravo uskraćuje vukovarskim majkama, djeci poginulih branitelja, Vukovarcima koji nisu zaslužili da ih iznova ponižavaju kao što su bili poniženi ispod križa na vukovarskoj kalvariji?
4. Na kraju govora predsjednik Vlade je pozvao (!) sve mlade ljude i njihove roditelje da vjeruju u učenje i znanje i da je to jedina vjera koja će im se zaista isplatiti. Ovo je izjava bez presedana u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Ona je i uvreda svima koji u vjeri u Boga,ili nečem drugom nalaze mir i nadahnuće za svoj život. Gosp. Milanović jasno zagovara kulturu smrti ili „scientologiju“ na hrvatski način, a mi se zalažemo za kulturu života. Jedino mjerilo njegova života su novac, partijski interesi i politička moć, a nama su važniji domoljublje, čovjekoljublje, bogoljublje i humanost. Znanje jest moć, ali znanje bez ljubavi, bez odgoja, bez vrijednosti, nije znanje, ono je tada ideologija koja vodi u propast. Mi doista ne živimo u istoj državi, među nama je udaljenost koja se mjeri milijunima svjetlosnih godina.
5. Konačno, predsjednik Vlade je izjavio da poštuje pravo na drukčije mišljenje. No, zašto se toga i ne drži? Zašto izbjegava razgovor? Zato što nema argumenata, možda? Ili mu hrvatski i vukovarski branitelji nisu sugovornici po mjeri? Doista, mi to i nismo jer mi ne vodimo visoku politiku, mi želimo samo pravednost, i to ne neku novu kojoj su žrtva i agresor ili većina i manjina, jednaki. Mi želimo pravednost na temeljima istine i pravo na temeljima odgovornosti.
6. Branili smo i branimo Vukovar od kreatora kaosa, učinit ćemo isto za Hrvatsku.
STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA
Odjel medijskih odnosa -098 995 4734
Nema komentara:
Objavi komentar