utorak, 10. rujna 2013.

ZVONIMIR HODAK: MUDRONOSNE ANALIZE NACIONALIZMA U HRVATA

Dragi prijatelji,

Šaljem Vam novu kolumnu uvijek sjajnog Zvonimira Hodaka.

Istina, nisam bas sve razumio. Prije svega, to je problem u "kilometarskoj srpskoj zastavi na kojoj je ćirilicom pisalo 'Vukovar'". Pa ljudi su samo omogučili našem predsjedniku Vlade da bude ponosan što Vukovar može čitati i na ćirilici, zar ne? Ne razumijem ni što su se svi okomili na ministraŽeljka Jovanovića. Pa tko bi se od naših pokvarenih četnika tako brzo sjetio da treba reagirati na nešto njima tako drago kao što je paljenje hrvatskih zastava, ili tako dragih im povika: šaljite salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate' i 'nož, žica, Srebrenica'. Dapaće, treba predložiti da to budu obavezni natpjevi na svim utakmicama zajedničkih liga koje su u planu. A ako im se posreći i u himni željene im nove zajednice sa Srbijom. Na kraju i nešto osobno. Taj Hodak me i naljutio podsjećajući me na veliki prosvjedni skup u Splitu povodom hapšenja Gotovine. Čak sam bio član organizacijskog odbora i pozvan u Split da govorim na tom skupu. Kada sam došao nisam smio govoriti (govor sam tiskao više puta, pa i u mojim knjigama).
Vaš,
Josip
P.S. Slijedi ono dobro, Hodakov tekst:

      Mudronosne analize nacionalizma u Hrvata
Završena je 'majka' svih utakmica u Regionu! Hrvatska je uhvatila bod na beogradskoj Marakani. Objektivna beogradska publika izvjesila je kilometarsku srpsku zastavu na kojoj je ćirilicom pisalo 'Vukovar'. Naši beogradski prijatelji oduševljeno su pjevali hrvatsku himnu s nešto izmijenjenim tekstom 'šaljite salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate' i 'nož, žica, Srebrenica'. U ozračju tradicionalne balkanske tolerancije spaljeno je nekoliko hrvatskih zastava, a na Šimunića kad je bio isključen, pastoralni gledatelji su bacali stolice, flaše i upaljače... Kako je tim neriješenim rezultatom Hrvatska ostavila Srbiju devet bodova iza sebe, i kao nositeljica skupine, osigurala kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, hrvatski su novinari odmah zatražili ostavku Igora Štimca. Gledajući sa čisto športskog aspekta Štimac i nije sasvim bez grijeha. Neoprezno je dopustio da nam nacionalna vrsta u jednom razdoblju padne na sramotno četvrto mjesto na svijetu dopustivši Španjolskoj, Njemačkoj i Argentini da se ugnijezde ispred nas. Osim toga, snimljen je ne jedanput s provokativnom krunicom u ruci umjesto da je na glavu nabio partizanku. Vodio je 'vatrenei na pripreme u Međugorje umjesto u Vrnjačku banju. Nakon utakmice u Beogradu, šireći međunacionalnu mržnju, pozdravio je Vukovar i Hrvate diljem svijeta. Time je ogorčio ne samo gledatelje Žikine dinastije nego i Olivera Frljića, Milu Kekina, Davora Butkovića i američkog veleposlanika u Beogradu koji se diplomatski neutralno derao za vrijeme utakmice 'Naprijed Srbija!'. Zato se i ja odmah spremno pridružujem zahtjevu da se Štimca mora odmah smijeniti, a da novog selektora imenuje ministar športa Željko Jovanović u liku progresivnog Dinamovog trenera Branka Ivankovića. Dotični nas je mudro podučio kako u Vukovaru moraju biti ćirilični natpisi jer je on, kao svjetski putnik, to vidio u razvijenom i kulturnom svijetu! Bravo Brankić!!! Baš si faca! Treća sreća kad te Mamić po treći put izabrao za trenera Dinama! Brankec je, gostujući u Rusiji, vidio u bivšem Staljingradu natpise na njemačkom jer je tamo poginulo puno Nijemaca za vrijeme II. svjetskog rata. Vidio je on i u Armeniji kako su svi natpisi na armenskom i turskom jeziku jer su Turci i Armenci dva bratska naroda – nešto k’o Srbi i Hrvati u Vukovaru! Dobro, Tanac je napokon trener koji će Dinamu donijeti jednu novu liberalno-politički prihvatljivu dimenziju i napokon neke simpatije ministra Jovanovića. Međutim, neće Srbi zbog svega što se događalo u Beogradu proći 'lišo'. Svoja pera su naoštrili Miljenko Jergović I Branimir Profuk. Sjećam se kako su ta dvojica boraca za Dražu i Beogradsku filharmoniju bili ogorčeni prigodom ovogodišnje utakmice istih protivnika u Zagrebu. Doznali tada Miljenko i Brana da srpski navijači, pitomi i umiljati kakvi već jesu, neće moći 'da deluju na fudbalskoj utakmici u Zagrebu'. Brana Profuk, prosto ne vjerujući, upitao se tada u Večernjaku hoće li uopće srpskim igračima biti dopušteno tu u Zagrebu da zabiju gol. Imao je zapravo dobar nos! Srbi nisu zabili u Zagrebu gol – zabranili im hrvatski nacionalisti, na čelu sa Pletikosom. Sad će ta dvojica objektivnih kolumnista Jutarnjeg (Pofuk samo na posudbi u Večernjaku) tako oštro reagirati i na sve ono što se nedavno dogodilo u Beogradu i Borovom selu za vrijeme juniorskog europskog prvenstva košarkašica? Možda i neće? Ne mogu vjerovati da će na sve to odmučati! Usput rečeno, Pofuk i Beogradska filharmonija postali su čista destilirana istina o kulturnom i totalnom suživotu dvaju bratskih naroda. Ovih je dana glavni dirigent Beogradske filharmonije postao ministar u srpskoj vladi, nešto kao naša Andrea Zlatar, samo s manje rumenila na nosu. Dirigent je sada ministar u srpskoj vladi koja ima jedinstven stav o Oluji kao najvećem genocidu nakon II. svjetskog rata u kojoj 2/3 ministara misli I govori kako je Vukovar srpski, a o Dubrovniku da i ne govorimo. Ministar je u vladi u kojoj vjerojatno većina ministara još pritajeno sanja staru velikosrpsku granicu Virovitica-Zadar-Karlobag te da bi cijelu Hrvatsku trebalo moći vidjeti s tornja zagrebačke katedrale. Čekam sa zanimanjem hoće li se kolumnistička ergela u Jutarnjem osvrnuti na festival bratstva I jedinstva u Beogradu ili će svoj raskošni antitalenat idalje trošiti tek na Štimca i njegovu krunicu. A Štimac svoj cilj zna! Henry Ford je jednom rekao: 'Prepreke su one strašne stvari koje možete vidjeti tek kad maknete oči sa cilja!' Davor Butković je uvjeren kako je u Vukovaru na djelu industrija mržnje. HDZ je najprije uništio industriju u Hrvatskoj, a sada – radikalni nacionalisti povezani s HDZ-om – industrijaliziraju mržnju prema pastoralnim Srbima koji autobusima dolaze u Vukovar samo na glasovanje i prema ćirilici protiv koje, kako kaže Premijer, nikada nismo ratovali. Čak su i ogromne čahure kojima je JNA razarala Vukovar imale dvojezične natpise na ćirilici i latinskom. U Jutarnjem od 7. rujna o.g., Bule nam otkriva genezu ustašoidnosti Hrvata. Kirurški precizno Bule nas  srpom i čekićem operira od bolesti zvane 'hrvatski nacionalizam'. On je pedantan s pamćenjem nosoroga. Tako se sjeća splitske rive i 100 000 zajapurenih nacionalista koji su tvrdili kako su svi oni Mirko Norac. To još i danas zbunjuje A. Tomića koji se ponekad noću probudi u lokvi znoja vičući kako on nije Mirko Norac već vodnik I klase. To što je na splitskoj rivi tada bilo 170 000 ljudi koji su dostojanstveno prosvjedovali protiv početka progona generala pobjedničke Hrvatske vojske – toga se Bule ne sjeća jer mu u takvim stvarima uvijek zakaže memorija pamćenja! Sjeća se, međutim, kad je Gotovina bio uhićen i predan Haškom sudu da je na protestu protiv vlasti bilo samo 10 000 ljudi. Sjećam se kako je i mene tada bio razočarao tako mali broj prosvjednika. No, sada nam Bule, u svom člančiću, napokon otkriva strogo čuvanu tajnu do koje je on ipak dopro. Veliki se lovac na Gotovinu, njegov prijatelj Ivo Sanader, dogovorio sa splitskim nadbiskupom Barišićem za takozvanu 'pacifikaciju' prosvjeda. Kaže da mu se tom crkveno-hadezeovskom transakcijom pohvalio osobno sam Sanader. Valjda ne kao i kad mu je onda jednom navodno dao intervju koji je Bule izmislio. Bule nepoderivom logikom zaključuje kako su branitelji željezna šaka HDZ-a. Znači i Fred Matić! Dobro sad bar napokon znamo da je Fred zapravo HDZ-ova peta kolona u kukurikavskoj koalicijskoj vlasti. Kao svi 'veliki' analitičari, Bule nije zaboravio ni ulogu koju u svemu tome po njemu igra Katolička crkva. Podsjeća nas kako župnici i biskupi zaboravljaju da je papa Ivan Pavao II. još 1994. g., poručio kako Hrvati ne smiju mrziti Srbe već ih trebaju poštivati. Umjesto toga, veli naš Bule, svećenici 'razjaruju najgoru vrstu nacionalizma!' Amen! U tom komentaru Bule nije našao za potrebno ni zucnuti o svemu što se dešavalo u Beogradu I u Borovom selu za vrijeme košarkaške utakmice. Ni riječi o parolama koje su nosili Srbi kao npr: 'Ovo je Srbija', 'Vukovar je Srbija', 'Nož, žica, Srebrenica', 'Kosovo je srce Srbije' itd. U svojoj mudrosnoj analizi nacionalizma u Hrvata naš Bule nije našao vrijednim ni spomenuti zašto nitko nije kažnjen zbog vjerske, rasne i međunacionalne mržnje. Ma siguran sam da bi Bule pisao naveliko o tome kad bi se bar moglo nekako progurati da su i iza tih svih dogođaja u Beogradu i Borovu selu stajali HDZ i Katolička crkva. Kaže naš vrli Bule kako samo deset godina nakon čuvenog Sanaderovog 'Hristos se rodi!' svjedočimo brzom rastu industrije mržnje. Bule silno žali što se internet kod nas, kao u Kini, ne može kontrolirati. Po njemu su glavni protagonisti internetske mržnje mladi ljudi koji nemaju pojma što se na ovim prostorima zbivalo prije 15, a kamoli prije 30 ili 60 godina. Bule je uvjeren kako bi se ti mladi ljudi sigurno drugačije ponašali kad bi znali sve o Bleiburgu, Jazovkama, marševima smrti, ubojstvima svećenika i novinara nakon 1945. g., likvidacijama tzv. neprijateljske emigracije, Golom otoku, Staroj Gradišci, zatiranju hrvatskog bunta i inteligencije 1970. g., te o deset godina tzv. Tuđmanovog mraka. Kad bi mladi sve to znali, oni bi sigurno žestoko osudili vulgarni hrvatski šovinizam i nacionalizam. Međutim, mladi i nisu tako blesavi kako se to čini našem mudrom Buletu i ljevičarskim novinarima. Mogu razni Butkovići, Jergovići, Tomići, Pavličići, Lovrićke i Pofuci pisati i mračiti po papiru koliko ih je volja, ali mladi ipak dobro znaju da je u tih deset godina tobožnjeg mraka nenaoružana Hrvatska, pod embargo koji je predložio da se donese u UN Buda Lončar, uspjela pobijediti u krvavom Domovinskom ratu i osigurati svoje granice dok je istodobno zbrinjavala preko milijun prognanika i izbjeglica. Buletovih deset godina mraka su deset najsvjetlijih godina u hrvatskoj povijesti, znaju to naši mladi, tako da to nikakvi mutikaše više ne mogu promijeniti ma koliko hračkali. Ne mogu to promijeniti ni ljevičarska novinarska falanga, ni desni detuđmanizatori tipa Sanadera, Šeksa i Kosorice, ni zabrana ili kontrola interneta, niti uvođenje ćirilice u Vukovar. Ta bitka je za oronule jugofile, orijunaše i one tobožnje antifašiste koji su u biti staljinisti, izgubljena konačno i potpuno za sva buduća vremena. Bez obzira na sve to, ne možemo šutjeti i ne reagirati na neokomunizam koji ovih dana jaše Lijepom našom. Arrturo Graf je napisao: 'Ponekad treba zatvoriti jedno oko, ali zatvoriti oba dva u isto vrijeme nije baš mudro!' Zvonko Bušić je izabrao radije otići negoli se miriti sa svom bijedom naše hrvatske zbilje. Odmah nakon njegovog odlaska u vječna lovišta javili su se razni Burkovići s tezom o tzv. kontroverznoj osobnosti hrvatskog junaka i teroriste u istoj osobi. Bez imalo stida, o tome pišu oni koji su bombaški proces Titu desetljećima slavili kao herojski čin borca za slobodu. Butković, Krešić, Jakovina i slične sjene iz Platonove špilje kao pokvareni telefoni ponavljali su 'oteo avion', 'smrtno nastradao policajac'… Siguran sam da kad bi ti tipovi proveli samo 32 sata u zatvoru, cmizdrili bi k’o slijepa kuja na kiši. Nelson Mandela, Ernesto Che Guevara, niz izraelskih predsjednika države i vlade postali su od deklariranih terorista prvi ili najvažniji ljudi svojih država i kao takvi zapisani u povijesti. Samo u narodu pizdojalaca, zadrtih individualista bez ikakva osjećaja za nacionalno zajedništvo i u zemlji u kojoj nije nikada provedena istinska lustracija, raznorazni komunistički bijednici usuđuju se pljuckati po čovjeku koji je dao 32 najbolje godine svog života za san o samostalnoj državi svih Hrvata – državi u kojoj ti bijednici danas dobro žive, a mnogi je i dobro kradu za svoj lagodan život. Kad je vidio kakva su smeća danas uhvatila pozicije i sustavno upropaštavaju državu za koju je on i mnogi u ratu žrtvovali cijele svoje živote, nije imao više snage i rekao je 'hvala' te dostojanstveno otišao. I umjesto da mu se svi poklonimo bar sada kad ga više nema, oni pljuckaju po njemu zadovoljni što je eto još jedan naš manje! A Zvonko Bušić će nas i iz groba uvijek podsjećati na to da trebamo zadržati razum te govoriti i djelovati. To se ovih dana i ostvarilo u Vukovaru kad su branitelji progledali i usprotivili se ćirilizaciji Grada heroja! A. Schopenhauer je napisao: 'Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome!'


Autor: Zvonimir Hodak / Dnevno.hr




























Nema komentara:

Objavi komentar

Objavi komentar