Orsat Miljenić Haagu je poslao lažno MUP-ovo izvješće zbog kojeg je Kordić osuđen na 25 godina
Nobilo je u cilju rušenja prvostupanjske presude generalu Blaškiću radikalno promijenio strategiju obrane te je u žalbi naveo da Blaškić nije kriv za zločin u Ahmićima nego dvostruka zapovjedna linija od Franje Tuđmana, Gojka Šuška pa sve do Darija Kordića na terenu, a kako bi potkrijepio navode iz žalbe, Nobilo je 6. lipnja 2000. inspektorima zagrebačke policije Branku Turiću i Stellanu Petriću dao iskaz u kojem optužuje Antu Sliškovića, Tomislava Vlajića, Vladu Ćosića i Paška Ljubičića za zločin u Ahmićima. Takvo je izvješće Orsat Miljenić poslao Žalbenom vijeću Haškog suda
Vladin Ured za suradnju s Haškim sudom na čelu kojeg je bio današnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić 2000. godine poslao je Žalbenom vijeću Haškog suda krivotvoreno MUP-ovo izvješće, po naputku odvjetnika Ante Nobila, nakon čega je kazna Tihomiru Blaškiću smanjena s 45 na devet godina zatvora. Nobilo je, naime, kako su već pisali mediji, u cilju rušenja prvostupanjske presude generalu Blaškiću radikalno promijenio strategiju obrane te je u žalbi naveo da Blaškić nije kriv za zločin u Ahmićima nego dvostruka zapovjedna linija od Franje Tuđmana, Gojka Šuška pa sve do Darija Kordića na terenu, a kako bi potkrijepio navode iz žalbe, Nobilo je 6. lipnja 2000. inspektorima zagrebačke policije Branku Turiću i Stellanu Petriću dao iskaz u kojem optužuje Antu Sliškovića, Tomislava Vlajića, Vladu Ćosića i Paška Ljubičića za zločin u Ahmićima. Također, Nobilo priznaje da je lažno alarmirao javnost da Haag sprema optužnice protiv Sliškovića i Ljubičića i prvi put priznaje da su Ahmići bili branjeno mjesto. Na temelju Nobilova izvješća, istražni sudac u Zagrebu Zdenko Konjić počinje provoditi istragu, Slišković i Vlajić su uhićeni, a Ćosić i Ljubičić su u bijegu. U istrazi deseci svjedoka iz BiH i Hrvatske nisu potvrdili Nobilovu teoriju, a Slišković i Vlajić pušteni su iz zatvora nakon šest i pol mjeseci. MUP je nakon toga sastavio izvješće o Ahmićima u kojemu navodi da 'po rezultatima istrage odvjetnika Nobila proizlazi odgovornost četvorice osumnjičenih i dvostruke crte zapovijedanja', odnosno ne po rezultatima MUP-ove istrage. Kako se to Nobilu nije svidjelo, MUP-ovo izvješće se prepravlja, odnosno krivotvori iz kojeg se izbacuju riječi 'po rezultatima istrage odvjetnika Nobila' pa u konačnici ispada da je MUP sam došao do tih podataka. Vladin Ured za suradnju s Haškim sudom na čelu s Orsatom Miljenićem takvo krivotvoreno izvješće šalje Žalbenom vijeću. Blaškićeva kazna nakon toga smanjena je s 45 na devet godina zatvora. U drugom postupku Dario Kordić je osuđen na 25 godina zatvora, odnosno krivnja je s Blaškića uspješno prebačena na nevinog Kordića. Posve je jasno da Nobilo to nije mogao napraviti sam, a kako se radi o krupnoj pravosudnoj podvali može se pretpostaviti da je to obavljeno u suradnji s najvišim državnim dužnosnicima, tadašnjim premijerom Ivicom Račanom, ministrom policije Perom Lučinom, ravnateljem policije Rankom Ostojićem, ministrom obrane Jozom Radošom i predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem. U međuvremenu, tadašnja glavna haška tužiteljica Carla del Ponte dobiva originalno MUP-ovo izvješće i uočava krivotvorinu te podnosi zahtjev za revizijom procesa, no Haag ga odbacuje. Predmet je nakon toga ostao zaštićen službenom tajnom. Anti Nobilu inače je ukupno isplaćeno 32 milijuna dolara za sve troškove obrane generala Blaškića. Plaćali su ga hrvatska Vlada, Alan RH, Monitor iz BiH i nekakav poseban ured u Mostaru, a novac je osim preko računa, isplaćivan i u vrećicama. Podaci o isplatama Nobilu izneseni na sastanku užeg koordinacijsog tijela za pružanje potpore optuženicima 1999. godine.
- Autor: I.B./ Dnevno.hr 26.09.2013.
http://dnevno.hr/vijesti/
http://glasbrotnja.net/
http://www.hrsvijet.net/index.
Nema komentara:
Objavi komentar